53-godišnji zdrav Norvežanin se 2022. godine počeo identificirati se kao žena paralizirana od struka prema dolje te je u invalidskim kolicima davao intervjue za medije.
Oni koji su bili skeptični prema njegovim tvrdnjama nisu znali što je bizarnije – da tvrdi da je žena ili da je paraliziran?
Liberalna kultura sada podržava ideju da može tvrditi da je žena, a mi moramo svečano priznati tu tvrdnju. “Kako hrabro”, moramo svi reći dok ga njegova supruga vjerno gura dalje od kamera u invalidskim kolicima. “Ne, ne supruga. Ona druga.”
Disforija integriteta tijela?
Još jedan mračan, ali jednako uznemirujući profil nedavno je objavio National Post pod naslovom “Čovjeku iz Quebeca amputirana dva zdrava prsta zbog ‘disforije integriteta tijela’.”
To je tužna priča; mladić je imao “nametljive misli o četvrtom i petom prstu svoje lijeve ruke, osjećaj da nisu njegovi, da ne pripadaju njegovom tijelu” od djetinjstva te je čak imao noćne more o njima. Maštao je o tome da ih sam odsiječe.
Umjesto toga, kirurg u njegovoj lokalnoj bolnici pristao je na elektivnu amputaciju u prvom opisanom slučaju “amputacije prstiju” zbog disforije tjelesnog integriteta ili BID, rijetkog i složenog stanja koje karakterizira intenzivna želja za amputacijom savršeno zdravog dijela tijela, poput ruke ili noge.
Slučaj iz Quebeca uključivao je dvadesetogodišnjaka čiji su pokušaji “neinvazivnog” olakšanja samo pogoršali njegovu situaciju.
Ono što je značajno u ovom slučaju je način na koji ga je opisala dr. Nadia Nadeau s odjela za psihijatriju na Sveučilištu Laval u studiji slučaja objavljenoj u časopisu Clinical Case Reports.
Patnja je prestala nakon “amputacije”
Nadeau opisuje mladićevu mentalnu i emocionalnu patnju i napominje da je ta patnja očito prestala nakon “izborne amputacije” te da je “mogao nastaviti život kakav je zamislio kao potpuno ljudsko biće, a da mu ta dva prsta ne smetaju.” Mjesec dana nakon operacije nije požalio.
Posebno značajan zaključak došao je na kraju izvješća. Prema Nadeauu: “Sada živi životom oslobođenim mučnih briga o svojim prstima, a svi njegovi simptomi povezani s BID-om su riješeni. Amputacija mu je omogućila da živi u skladu sa svojim percipiranim identitetom.”
To je, naravno, upravo argument koji koriste transrodni aktivisti koji zagovaraju operacije promjene spola, unakrsne spolne hormone i blokatore puberteta – da će ti “tretmani” pomoći primatelju da “živi u skladu sa svojim percipiranim identitetom”.
Iako to ne bi nazvali “percipiranim” identitetom – nazvali bi to njegovim pravim identitetom. Međutim, taj se percipirani identitet smatrao dovoljno stvarnim da mu je kirurg izvadio dva prsta.
Sličan argument iznosi se i za “transrodnu skrb”: ako ekstremna medicinska intervencija učini da tijelo mentalno bolesne osobe nalikuje slici stvarnosti u njihovim umovima, mogli bi sami sebi naštetiti, piše Lifesitenews.com.
