Prošle srijede skupina od više od osamdeset rabina osudila je genocid koji je u Gazi počinio Izrael. Tekst je promovirao rabin Yosef Blau, bivši ravnatelj rabinskog sjemeništa u New Yorku koji trenutno živi u Izraelu.
U pismu se također izražava zabrinutost zbog porasta ekstremističkih glasova i eskalacije nasilja doseljenika na Zapadnoj obali. Spominju se slučajevi ubojstava palestinskih civila i raseljavanja ljudi. Prema dokumentu, “pravedni gnjev prema Hamasu opasno se pretvorio, u nekim slučajevima, u raširenu sumnjičavost prema cijelom stanovništvu Gaze – uključujući djecu – koja se označavaju kao budući teroristi”.
Među potpisnicima su bivši i sadašnji glavni rabini iz nekoliko zemalja
Svi oni naglašavaju da “židovstvo zahtijeva da se vizija pravde i suosjećanja proširi na sva ljudska bića” te da “budućnost Izraela ne ovisi samo o njegovoj vojnoj snazi, već i o njegovoj moralnoj jasnoći”, piše InfoCatolica.
Puni tekst izjave
Poziv na moralnu jasnoću, odgovornost i ortodoksni židovski odgovor na humanitarnu krizu u Gazi
Humanitarna kriza koja se odvija u Gazi jedna je od najozbiljnijih u novijoj povijesti. Iako je započela strašnim terorističkim napadom Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. – brutalnim činom koji je s pravom zahtijevao snažan vojni odgovor i zahtjeve za oslobađanje talaca – to ne oslobađa izraelsku vladu od preuzimanja svog dijela odgovornosti za duboku patnju civilnog stanovništva u Gazi.
Hamasovi postupci više su puta pokazali cinično nepoštivanje života ljudi koje tvrdi da predstavlja, koristeći civile kao ljudske štitove i odbacujući prijedloge o prekidu vatre. Međutim, dugotrajna izraelska vojna kampanja, koja se sada bliži dvije godine, opustošila je Gazu. Broj poginulih stalno raste, s vrlo značajnim gubitkom života, a izraelsko ograničavanje humanitarne pomoći, koje je ponekad potpuno blokiralo dolazak hrane i medicinskih potrepština, potaknulo je strah od nadolazeće gladi. Potvrđujemo da grijesi i zločini Hamasa ne oslobađaju vladu Izraela od obveze da uloži sve napore kako bi spriječila masovno izgladnjivanje.
Mjesecima je Izrael blokirao humanitarne konvoje, na temelju pogrešne pretpostavke da će povećanje patnje dovesti do predaje Hamasa. Umjesto toga, rezultat je produbljivanje očaja. Opravdani bijes prema Hamasu neki su ekstremisti opasno pojačali u široko rasprostranjenu sumnju prema cijelom stanovništvu Gaze, uključujući djecu, koja se označavaju kao budući teroristi. U međuvremenu, u Jehudi i Šomronu (Judeja i Samarija, hebrejski naziv za Zapadnu obalu, op. ur.), nasilje ekstremističkih doseljenika uzrokovalo je smrt civila i prisililo palestinske seljane da napuste svoje domove, dodatno destabilizirajući regiju.
Usred ovog razaranja, nedostatak jasne poslijeratne vizije premijera [Benjamina] Netanyahua omogućio je najekstremnijim glasovima u izraelskoj vladi, uključujući ministre iz vjerske cionističke zajednice, da ispune prazninu uznemirujućim prijedlozima.
To uključuje prisilno “dobrovoljno” progonstvo Palestinaca iz Gaze i žrtvovanje preostalih izraelskih talaca u nastojanju da se postigne neizvjesna “potpuna pobjeda”.
Ovaj trenutak zahtijeva drugačiji glas, utemeljen na našim najdubljim židovskim vrijednostima i oblikovan našom traumatičnom poviješću kao žrtava progona.
Ortodoksni Židovi, među najodanijim pristašama Izraela, imaju jedinstvenu moralnu odgovornost. Moramo potvrditi da se židovska vizija pravde i suosjećanja proteže na sva ljudska bića. Naša tradicija uči da je svaka osoba stvorena b’tzelem Elokim, na sliku Božju. Mi smo duhovni potomci Abrahama, odabrani da slijedimo Hašemov put, “da bismo činili pravednost i pravdu” (Postanak 18,19). Dopuštanje da cijeli narod umre od gladi u apsolutnoj je suprotnosti s ovim učenjem.
Dok razmišljamo o Tiši be-avu, riječi naših proroka odjekuju s obnovljenom hitnošću. Haftara Šabat Hazoma podsjeća nas: „Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove.“ (Izaija 1,27). A ujutro Tiše be-ava, glas proroka Jeremije odjekuje u našim molitvama: „Neka se mudri ne hvale svojom mudrošću… nego ovime: da imaju razum i da me poznaju. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo“ (Jeremija 9,23).
To nisu samo poetske fraze. To je temelj naše etičke obveze: zahtijevati politike koje poštuju ljudsko dostojanstvo, pružati humanitarnu pomoć kad god je to moguće i otvoreno osuđivati kada postupci naše vlade proturječe moralnim načelima Tore, koliko god to bolno bilo prihvatiti.
Budućnost Izraela ne ovisi samo o njegovoj vojnoj snazi, već i o njegovoj moralnoj jasnoći. Neka se naši glasovi čuju za pravdu, pravednost i mir za sve narode, čak i, a posebno, u najtežim vremenima.
