Zagrebačka nadbiskupija uputila je javno priopćenje izražavajući blizinu i potporu medicinskim sestrama i tehničarima iz Petrove bolnice koji su odbili sudjelovati u provođenju medikamentoznog pobačaja, pozivajući se na priziv savjesti.
U priopćenju se njihov čin opisuje kao „hrabro svjedočanstvo u korist istine i života“, a ne kao pravni neposluh.
Nadbiskupija ističe kako su zdravstveni djelatnici glasno posvjedočili svoju brigu ne samo za nerođenu djecu, nego i za žene, jer medikamentozni pobačaj ugrožava život i zdravlje žene te svu odgovornost prebacuje na nju samu. U priopćenju se naglašava da medicinske sestre i tehničari odbijanjem sudjelovanja u pobačajima „pokazuju moralnu zrelost i profesionalnu odgovornost“ te se time suprotstavljaju „nemoralnim i neodgovornim djelima“.
„Pobačaj se ne može svesti na zdravstvenu uslugu, kirurški zahvat ili ostvarivanje reproduktivnih prava“, stoji u tekstu, koji podsjeća i na odluku Europskog suda za ljudska prava (A.B.C. protiv Irske, 2010.) kojom se, prema tumačenju Nadbiskupije, potvrđuje da pobačaj nije pravo, nego čin kojim se „okončava život nerođenoga djeteta“.
PROČITAJTE: Što Biblija uistinu kaže o pobačaju?
Upravni odbor Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) uputio je „otvoreno pismo povodom navodne obustave obavljanja pobačaja u Klinici za ženske bolesti i porode (Petrova) KBC-a Zagreb“.
Pravo na priziv savjesti
Središnja tema priopćenja jest pravo na priziv savjesti, koje Crkva smatra temeljnim ljudskim pravom. U tekstu se navode međunarodni i domaći pravni dokumenti koji to pravo štite — od Opće deklaracije o pravima čovjeka i Europske konvencije o ljudskim pravima do Ustava Republike Hrvatske i zakona koji reguliraju liječničku i sestrinsku profesiju.
„Savjest je sudac i svjedok odgovornosti našega djelovanja“, navodi se u priopćenju, uz citat iz koncilskog dokumenta Gaudium et spes koji naglašava da čovjek mora slijediti glas savjesti, a ne „puke izvanjske pritiske“.
Nadbiskupija odbacuje tumačenja prema kojima je priziv savjesti izraz vjerskog sukoba ili bijeg od odgovornosti: „Prigovor savjesti nije kukavičluk, nego istinski odgovoran čin u službi istine i života.“
U tom kontekstu, odluka medicinskih djelatnika da odbiju provođenje pobačaja opisuje se kao „bezuvjetna zaštita života i poštivanje pravnog poretka koji se temelji na dobru“. Crkva podsjeća da je „pravo na priziv savjesti posebno važno u medicini“, jer zdravstvena skrb nije samo tehničko pitanje, nego „iskazivanje ljubavi prema životu“.
Hrabrost i vjernost pozivu
Nadbiskupija naglašava da su medicinske sestre i tehničari pokazali „vjernost medicinskom pozivu“ koji je usmjeren na očuvanje života, osobito onoga najranjivijeg — nerođenog djeteta. Njihov se čin opisuje kao „sjedinjenje glasa savjesti s glasom nerođene djece“.
Nerođena djeca su „najneobranjenija i najnevinija bića“
U tekstu se poziva na molitvu za sve koji se nalaze u „kušnji pristajanja uz pobačaj“, kao i za zdravstvene djelatnike i zakonodavce koji su pozvani štititi život, piše Narod.hr. Nadbiskupija ujedno izražava zahvalnost onima koji pred bolnicama mole za nerođenu djecu, ocjenjujući da njihova prisutnost predstavlja „znak upućivanja na nepovredivost ljudskog života“.
U završnom dijelu priopćenja spominje se Deklaracija o ljudskom dostojanstvu – Dignitas infinita koju je Dikasterij za nauk vjere objavio 2024. godine. Dokument, kako navodi Nadbiskupija, upozorava na „opasnost relativiziranja zla pobačaja“ i podsjeća da su nerođena djeca „najneobranjenija i najnevinija bića“ kojima se ne smije oduzeti dostojanstvo i život.
„Obrana nerođenoga života duboko je povezana s obranom svakoga drugog ljudskog prava“, citira se u tekstu, uz upozorenje da, ako se izgubi uvjerenje o svetosti života, „ne ostaju čvrsti temelji za obranu ljudskih prava“.
Na kraju priopćenja, Zagrebačka nadbiskupija zahvaljuje svim zdravstvenim djelatnicima koji „ne guše glas savjesti“ i ostaju vjerni svome pozivu unatoč pritiscima i prijetnjama. Takve osobe naziva „neustrašivim svjedocima istine, znanosti i ljubavi“.
