Što Biblija uistinu kaže o pobačaju?

Što Biblija kaže o pobačaju
Snimka zaslona

Postoji nekoliko mjesta na kojima Biblija otvoreno svjedoči protiv pobačaja, odnosno o dragojenosti novostvorenog ljudskog života.

U nedavnoj kolumni u Idaho Statesman bivša profesorica u Idaho državnom sveučilištu Diana Hooley dala je neke hrabre izjave u vezi naputaka Biblije o pobačaju.

Pišući u svjetlu nedavnih zakonskih promjena po tom pitanju, Hooley je ustvrdila da sveti tekst pruža nula uvida u tu temu, niti daje bilo kakvu mudrost s obzirom na to kako bi kršćani trebali pristupiti uništenju mladih života.

„Biblija ne adresira izravno pobačaj, ali u Mateju 23, 30 piše da se čuvamo zmija, poput farizeja, legalističkih autoriteta u Isusovo vrijeme koje je Krist gledao kao licemjere“, napisala je Hooley ukazujući na to da žene „ne trebaju dodani teret farizeja koji će ih zakonski uvjetovati ili im prijetiti kaznom ukoliko se one ne budu ponašale na način koji oni smatraju moralno odgovornim“.

PROČITAJTE: KRENUT ĆE VAM SUZE: Ovako izgleda abortus iz perspektive nerođenog djeteta! (VIDEO)

No je li ovo pravilno adresiranje? Zar doista Biblija ne kaže ništa po pitanju prirode Božjeg srca prema nerođenima? Hajdemo pogledati.

Biblija otvoreno govori o dragocjenosti ljudskog života

Postoji nekoliko prilika gdje Biblija otvoreno svjedoči o dragojenosti novokreiranog ljudskog života. Uzmimo za primjer Psalam 139 13, 14:

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao“.

Prema Bibliji Bog je stvorio svakoga od nas. On je i Stvaratelj i Održavatelj života od samog početka. S obzirom na to kršćani bi trebali na nerođenu djecu gladati, u svjetlu Pisma, kao dragocjene u očima Gospodina. Ovo bi nas zauzvrat trebalo isprovocirati na to da ih zaštitimo tako što ćemo osigurati da je njihovo Bogom-dano pravo na život zaštićeno.

Prema Bibliji, Bog je naš tvorac od utrobe

Što s Izaijom 44, 24:

Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: “Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije“.

Opet, Pismo svjedoči o tome da je Bog naš ”tvorac od utrobe”; jasan pokazatelj da Bog u nerođenima vidi unutrašnju važnost i svrhu i da ne želi da ih ljudi ubiju.

Mi smo ‘djelo Njegovih ruku” kao što piše u Izaiji 64, 8 i trebamo znati vrijednost koju je Bog stavio u naše živote svorivši nas svojom moći.

PROČITAJTE: Pismo djeteta majci koja ga je pobacila: Sad kad me u tvom krilu više nema…

Ne samo to već se Gospodin raduje nad novim životom na jedinstven i sjajan način; On je formirao nerođene za svrhu u budućnosti i ovo treba biti sveto.

Čudesan susret Elizabete i Marije

Razmišljajmo o Luki 1, 41-42 kada je Elizabetino dijete čuda ”poskočilo od radosti” unutar njezine utrobe nakon što se ona pozdravila s Marijom, majkom samog Isusa:

Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje“!

Nije li to nevjerojatno? Da ne samo da bi Bog organizirao takvu čudesnu okolnost da se dogodi kako bi prikazao da i sama beba ima osobnost, jedinstven poziv i život kojeg treba živjeti za slavu Gospodina.

Kao što je pastor John Piper ukazao, kršćanska crkva „je vidjela u ovome stihu da ono što su Ivan i Isus bili izvan utrobe to su već bili u utrobi“.

Zaista, ovaj radošću ispunjen skok je učinjen još značajnijim ako pogledamo na tekst u nekoliko stihova prije. U Luki 1, 14-15 anđeo Gospodnji je rekao Zahariji, Elizabetinom mužu: „Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe“.

„Stoga taj skok nije samo skok radosti, već skok Duhom Svetim nadahnute radosti“, objavio je Piper.

PROČITAJTE: Može li Bog oprostiti pobačaj?

Nerođeni su vrijedni članovi ljudskog društva

Prema standardu koji je odredila Biblija možemo neopozivo potvrditi da su nerođeni ljudi baš to: ljudi. Što nam tada daje pravo da ih lišavamo života? Iako je u vezi mnogih problema Biblija ponešto nejasna kada se radi o oduzimanju nevina života riječi iz Biblije su neopisivo jasne:

Ne ubij“. (Izlazak 20, 13)

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu“. (Matej 5, 21)

Zaista, u razmišljanju prve Crkve čije je razmišljanje bilo izvan današnjeg kanoniziranog Pisma zauzimanje za život bilo je apsolutno kristalno jasno. U ranokršćanskim raspravama ”Didahe” i ”Barnabina poslanica”, oduzimanje života nerođenom čovjeku definirano je kao ubojstvo:

Vi nećete ubiti, nećete počiniti preljub, nećete pokvariti dječake, nećete bludničiti, nećete ukrasti, nećete bajati, nećete vračati, nećete ubiti dijete pobačajem ili ih ubiti kada se rode“. (Didahe 2,2; Barnabina poslanica 19, 5)

Premda je ovo samo sažetak, daje dobru perpektivu na širok pogled biblijskih objava koje ukazuju na to da Gospodin vrednuje nerođene. Kao kršćani trebamo uskladiti svoje preference s onime što Gospodin voli.

Autor: Will Maule; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithwire.com