Izraz da vrijeme liječi sve rane se ne nalazi u Bibliji, iako neki vjeruju drugačije. Je li taj izraz doista istinit?

Većina nas je, u nekoj situaciji, pokušala utješiti svoje tugujuće prijatelje ili članove obitelji izrazom: Vrijeme liječi sve rane. Taj uobičajeni izraz trebao bi pružiti utjehu tugujućima dajući im nadu da će vrijeme, koje prođe, na neki način olakšati njihovu bol i obnoviti njihovo ranjeno biće. 

Iako vrijeme zaista s vremenom liječi neke tjelesne rane, ljudi koji se pouzdaju u to da vrijeme iscijeli njihove emocionalne ili duhovne rane otkrivaju da vrijeme nema trajan iscjeljujući učinak. U stvari, vrijeme je toliko nevažno za iscjeljenje emocionalnih i duhovnih rana da se izraz ”vrijeme liječi sve rane” ne nalazi u Bibliji, iako neki vjeruju drugačije. 

U konačnici, dobronamjeran izraz da ”vrijeme liječi sve rane” čini više zla nego dobra, jer on pogrešno navodi osobu koja pati na pasivno i uzaludno čekanje na to da vrijeme ”odnese” njegovu ili njezinu patnju. 

Umjesto toga, osoba u patnji trebala bi biti ohrabrena da svoje vrijeme iskoristi na najbolji način tako što će aktivni tražiti istinsko iscjeljenje. Biblija potvrđuje da Isus Krist nudi vjernicima ovo istinsko iscjeljenje u obliku spasenja, oprosta i mira. 

Oslanjanje na Boga i Njegovu Riječ umjesto da to da vrijeme iscijeli naše rane, ono je što naš Otac želi da činimo. U nastavku se nalaze tri načina kako dobiti iscjeljenje kroz našeg Spasitelja. 

1. Pogledajte na Krista za put spasenja 

Mnogi ljudi nose emocionalne i duhovne terete koje im uzrokuju veliku patnju i koji negativno utječu na način kako oni žive svoje živote. Za neke, teret srama gura ih izvan ravnog i uskog puta. Za druge, teret ljutnje osljepljuje ih za to da vide dobro u ljudima koji su oko njih. Za treće, teret žaljenja sprječava ih u tome da uživaju u svome životu. 

Biblija uči da Bog brine o našim emocionalnim i duhovnim ranama. Psalmist je proklamirao da Bog iscjeljuje one slomljena srca i da iscjeljuje njihove rane. (Psalam 147, 3) U stvari, naš Otac brine toliko duboko za nas da je žrtvovao svog jedinog Sina, kako bi Isus mogao ponijeti naše terete; bez obzira na to koliko su oni teški i da nam umjesto toga da vječan odmor. (Ivan 3, 16 (Ivan 3, 16; Matej 11, 28-30) Taj vječan odmor možemo dobiti ako se okrenemo od grijeha, vjerujući da je Isus Krist naš Gospodar i Spasitelj i tako što ćemo živjeti život koji odražava Isusova učenja. (Marko 1, 15; Luka 3, 8) 

Kada preobrazite svoje srce na taj način i svoja djelovanja uskladite s porukom evanđelja, Isus obećava da je On način koji će vas odvesti od srama, da je On istina koja će maknuti ljuske s vaših očiju i da je On život koji je bio otkupljen kako bi vaše rane bile iscijeljene i kako biste dobili vječno spasenje. (Ivan 14, 6; 1. Petrova 2, 24) 

2. Oprostite svojim prijestupnicima kako bi Bog mogao oprostiti vama 

Kada doživimo izdaju od nekoga kome smo vjerovali, to nas rani emocionalno i to čak može naštetiti našoj vjeri. Može biti lako opravdati život u neopraštanju prema nekome tko nas je povrijedio, pogotovo ako je prijestupnik bio blizak prijatelj ili član obitelji. 

No, život s duhom neopraštanja često produbljuje naše povrede i uzrokuje tjelesne probleme, kao što su kardiovaskularne bolesti, čireve na želucu i emocionalne probleme kao što su uzrujanost, tjeskoba i stres. 

Još važnije, odabirom stava neopraštanja zanemarujemo Isusovo snažno upozorenje da, ako mi ne oprostimo grijehe našim prijestupnicima, ni naš nebeski Otac neće oprostiti nama naše grijehe; kako mi budemo oprostili grijehe našim prijestupnicima tako će i naš nebeski Otac oprostiti nama naše grijehe. (Matej 6, 14-15) 

Umjesto odabira kažnjavanja svojih prijestupnika (i samih sebe) tako što ćete protiv njih imati gorčinu, iskoristite vrijeme kako biste razvili oprost za osobu koja vam je učinila neko zlo. Oprost može biti ponekad u odabiru razgovora s tom osobom ili može biti u obliku stava kojeg prihvatite, kojim ne dopuštate da gorčina buja u vašem srcu te se umjesto toga usredotočite na kretanje iznad prošle boli ili izdaje. 

Usvajanje stava oprosta nije lagano, no naša je biblijska dužnost ići prema tome. Biblija uči da je dobar način vježbanja oprosta prema drugima kroz molitvu, kada su naše misli i srca ujedinjena s Bogom. (Marko 11, 25) 

Ono što je jako važno jest to da oprostom vi činite nešto za sebe, jer si dopuštate kretanje prema naprijed. Oprost ne zahtijeva da se nastavite družiti s prijestupnikom kojem opraštate, ako vam ta osoba nastavlja činiti zlo. 

3. Koliko je do vas živite u miru s drugima

Mir je nešto što svi želimo. Bez obzira na to je li mir kojeg tražimo društveni, politički ili osobni, život u miru kupa nas osjećajem sigurnosti i ugodnosti za naša bića. Oni koji žive s emocionalnim i duhovnim ranama mogu svoj mir, za kojim toliko čeznu, pronaći u Isusovim učenjima o miru. 

Kao Princ mira (Izaija 9, 6), Isus nam je ostavio dar mira i dao nam je savjet da samo On, ne svijet, može pružiti taj sveobuhvatni mir. (Ivan 14, 27) Proučavanjem Biblije i radom na prihvaćanju mira kojeg je Isus već dao onima koji vjeruju u Njega, možete postati slobodni od nevolja i strahova koji uzrokuju vaš emocionalni i duhovni razdor. (Ivan 14, 27) 

U prihvaćanju mira, Biblija napominje da je mir isto kao što osjećam kao što je i nešto što činimo. Trebamo ”tražiti mir i činiti tako”, čineći naš dio kako bismo i kod drugih doveli do mira. (1. Petrova 3, 11) 

Ovo može značiti popuštanje nekome s kime smo trenutno u svađi ili zauzimanje za nekoga za koga znamo da je zlostavljan. Možemo također promovirati budući mir učenjem naše djece kako riješiti sukobe kroz promišljene kompromise, a ne kroz uzrujane svađe. 

Ono što je primjetno je i to da Biblija priznaje ograničenja s kojima se možemo susresti u promoviranju mira s teškim ljudima. Točnije, Biblija uči da smo odgovorni promicati mir samo ”koliko je to u našoj moći”. (Rimljanima 12, 18)  

Što ovo sve znači? 

Izraz vrijeme liječi sve rane djeluje kao da nudi jezgrovitu mudrost te se s obzirom na to, smatra da se taj izraz nalazi u Bibliji, dok se u stvarnosti ne nalazi. U stvarnosti, Biblija nas ne potiče na to da pričekamo kako bismo bili spašeni od patnje, već govori da se ugledamo na Isusa Krista, koji je patio, umro i uskrsnuo kako bismo imali vječno spasenje. 

Stoga, najbolji način kako reagirati na životne trenutke boli i patnje jest ne pasivno čekati da ”vrijeme iscijeli naše rane”, već aktivno slijediti učenja Spasitelja, čije su rane iscijeljene. (1. Petrova 2, 24) 

Autorica: Dolores Smyth; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: