Često se događa da kršćani, unatoč ispovijedi i priznanju grijeha, ostanu zarobljeni u osjećaju krivnje, neprestano proživljavajući ono što je davno učinjeno. Takvo stanje ne približava čovjeka Gospodinu, već ga udaljava od Njegove milosti, jer se temelji na nerazumijevanju potpune oprosti i očišćenja koje Bog nudi.
Kada vas progone sjene prošlosti, ključno je sjetiti se da imate Branitelja. Riječ „branitelj” dolazi od grčke riječi parakletos, što označava nekoga tko brani vaš slučaj ili zastupa vaše interese. Taj Branitelj je sam Isus Krist.
Svaki put kada priznate svoj grijeh, Isus iznosi dokaze pred Ocem, a ti dokazi nisu vaša djela ili obećanja, već Njegovo vlastito ranjeno tijelo i prolivena krv na križu. Ta žrtva je savršen i jedini potreban temelj za Božje oproštenje.
Sotona, kao tužitelj, često pokušava šapnuti da Bog neće ili ne može oprostiti tako strašne stvari. Međutim, u duhovnom smislu, on time krši „pravni proces”. Budući da vas zastupa Krist, neprijatelj nema pravo izravno vam se obraćati s optužbama bez dopuštenja vašeg Branitelja. Kada osjetite takve napade, sjetite se da niste sami – vi imate zastupnika koji nikada nije izgubio slučaj pred Ocem.
Bog je vjeran i pravedan. Ako ste priznali svoje grijehe, On vas je očistio i obnovio. Vjera u tu istinu oslobađa vas od potrebe da ponovno kopate po starim ranama. Sljedeći put kad vas prošlost pokuša uplašiti, usmjerite svoj pogled na Isusa.
Vaša je prošlost pod Njegovom krvlju, a vaša budućnost u Njegovim rukama. Živjeti u toj slobodi znači vjerovati Božjoj riječi više nego vlastitim osjećajima krivnje.
