VRIJEDNO TISUĆU GODINA ČEKANJA: Zapanjujući rast Crkve u Iranu

Zapanjujući rast crkve u Iranu
Foto: Pixabay

Nekoliko čimbenika je doprinijelo ubrzanom rastu Crkve u Iranu. U tekstu donosimo četiri najvažnija.

Robert Bruce, škotski misionar iranskim muslimanima na kraju devetnaestog stoljeća pisao je onima koji ga podržavaju: „Ne žanjem žetvu već ponizno tvrdim da sijem rijetko sjeme; teško da orem zemlju, već iskapam kamenje. To je isto misionarski posao. Neka i on bude podržan ljubavlju i neprestanom molitvom“.

Mnogo godina Iran je bio jedan od dijelova svijeta kojeg je bilo najteže doseći molitvom. Značajni pomak dogodio se 1979. s islamskom revolucijom u Iranu.

Vladajući Šah Mohammed Reza Pahlavi bio je zbačen i rođena je islamska republika koju je vodio Ayatollah Khomeini. Šerijatsko pravo postalo je zakon zemlje i islamski vođe postali su čelni ljudi države.

Tada su mnogi vjerovali kako će revolucija voditi do perioda procvata u iranskom društvu. Novi režim dao je velika obećanja o pravima i ekonomskom napretku jer je Iran napokon bio slobodan od utjecaja sa Zapada. Tvrdili su da će zakoni čovjeka biti zamijenjeni Božjim zakonima. Za vrijeme republike preobraćenje u bilo koju drugu religiju bilo je smatrano otpadništvom i kažnjavalo se smrću.

Vrata se otvaraju

Kako se bližimo četrdesetoj obljetnici islamske revolucije tako vidimo da su ipak molitve mnogih kršćana tijekom godina odgovorene te da se klima u Iranu drastično promijenila.

Evanđelje se proširilo zemljom na nepredviđen način unatoč progonima kršćanskih vjernika. Da upotrijebimo riječi apostola Pavla: „…jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo“. (1. Korinćanima 16, 9)

Od 1979. u Iranu je bilo oko 500 poznatih kršćana sa islamskom pozadinom. U 2005. predviđa se da je u Iranu živjelo 40.000 etničkih, iranskih kršćana (ne uključujući etničku manjinu kršćana koji žive u Iranu). Taj broj je porastao do oko 175.000 u 2010. prema Projektu Joshua.

Danas se predviđa da u Iranu živi između 300.000 do jednog milijuna kršćana. Operacija ”Svijet”, organizacija za istraživanje misija nastavlja stavljati Iran na popis najbrže rastućih evanđeoskih crkava u svijetu. Ustvari, više Iranaca je postalo kršćanima u posljednjih 20 godina nego u proteklih 1.300 godina, otkako je islam došao u Iran.

Četiri razloga za rast

Nekoliko čimbenika je doprinijelo ubrzanom rastu Crkve u Iranu. Donosimo četiri najvažnija.

1. Razočaranje u islam

Još od vremena revolucije, islamski režim koji je obećao jako puno u pogledu ekonomskog razvoja i sloboda, nije ostvario obećano. Umjesto napretka i rasta, ekonomija je stagnirala. Narod je bio potlačen; žene su kažnjavane zbog nepokrivanja svoje kose, a drugi su kažnjavani zbog slobodnog govora iz pobune. Kao rezultat, zemlja se dodatno izolirala od ostatka svijeta.

Ironično, jer je islamska republika u Iranu toliko blisko povezala religiju i državu razočaranje naroda u vlast dovelo je do većeg skepticizma u islam. U skladu s time Iranci su postali sve otvoreniji za kršćansku poruku.

2. Progon

Porast progona kršćana u Iranu poslužio je i kao pokazatelj brzog porasta kršćanstva unutar zemlje kao i ”gorivo” za dodatni rast. U ’90.-ima je nekoliko ključnih vođa crkve bilo ubijeno. Jedan od najpoznatijih mučenika Mehdi Dibaj dao je izjavu je ispred islamskog suda prije svoje smrti koja je postala ”bojni poklič” za mnoge kršćane u Iranu. Dibaj je rekao:

„Radije bih da cijeli svijet bude protiv mene, ali da znam da je Svemogući Bog sa mnom; da budem nazivan otpadnikom, ali da znam da imam odobrenje Gospodina slave…

Život je za mene prilika da Mu služim, a smrt je bolja prilika da budem s Kristom. Stoga, ne samo da sam zadovoljan time što ću biti u zatvoru za čast Njegovog imena, već sam spreman dati svoj život za Isusa Krista i ranije ući u Njegovo kraljevstvo, mjesto gdje Božji izabranici ulaze u vječni život“.

Primjeri poput ovoga očvrsnuli su crkvu kao vjerni podsjetnik Isusovih riječi: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“. (Ivan 15, 19)

2010. mnoštvo osnivača i crkvenih vođa bili su uhićeni. Imao sam privilegiju posjetiti jednog od vjerne braće nakon što je odslužio pet godina u zatvoru. Prisjetio se trenutka kada je dobio vijest o tome da je velik broj njegovih kolega uhićen.

Za kratko je razmišljao o bježanju. No tada se prisjetio Isusovih riječi iz Ivana 10; da on nije najamnik koji bježi kada vidi vukove, već je on dobri pastir koji polaže svoj život za svoje ovce. (Ivan 10, 11-12) Rekao mi je da je otišao kući znaući da će ovo voditi njegovom uhićenju, ali je na zatvor gledao kao na zadatak dan od Boga kako bi služio i dosegao mnoge u zatvoru.

Ovaj progon je poslužio mnogima kao motivator za daljnji žar među iranskim kršćanima. Ti vjerni sluge su moderni primjeri Pavla koji je jednom napisao: „I većina braće u Gospodinu, ohrabrena okovima mojim, usuđujem se još revnije, bez straha navješćivati riječ Božju“. (Filipljanima 1, 14)

3. Iseljeništvo i upotreba medija

Ogroman broj iranskih kršćana je raseljen diljem svijeta. Većina tih svetaca osjeti jedinstven poziv u tome da nastave podupiranje napredak evanđelja u Iranu izvana.

Napredak tehnologije kroz internet i satelitsku televiziju učinilo je kršćanske poruke dostupnijima Irancima koji čak možda nisu niti upoznali kršćanina. Iseljenički kršćani bili su aktivni u prikazivanju evanđelja i biblijskih učenja u Iranu. U posljednjem desetljeću društveni mediji su isto tako postali snažan alat dopiranja do Iranaca i učenja istina iz Biblije.

4. Distribucija Biblija

Iako progoni nisu doveli do rezultata koje su priželjkivali iranske vlasti oni i dalje nastavljaju sa zabranama poruka kršćanstva. Biblija (posebice Novi Zavjet) je u Iranu zabranjena literatura.

Ali ljudi su gladni za Riječju Božjom. U posljednjih nekoliko godina više od 2 milijuna Novih zavjeta ispisano je i distribuirano u Iranu kao i gotovo 180.000 cijelih Biblija. Kao što je Pavao rekao Timoteju: „Riječ Božja nije okovana“! (2. Timoteju 2, 9)

Tri načina kako moliti

Postoje neki čimbenici koji su doprinijeli ubrzanom porastu crkve u Iranu. No u konačnici kraljevstvo Kristovo proširuje se Iranom zato što Božji Duh snažno djeluje. Iako je velik napredak evidentan, potreba za molitvom i podrškom nastavlja biti velika. Želite li mi se pridružiti u molitvi za Iran, narod i vođe? Evo tri načina kako možemo moliti za crkvu.

1. Hrabrost

Iako se broj kućnih crkava i vjernika povećava iz dana u dan, protivljenje se nastavlja. Iranski kršćani i dalje su uhićivani pod optužbom da djeluju protivno nacionalnoj sigurnosti. Kućne crkve nastavljaju se potajno nalaziti mijenjajući svoje vrijeme sastanka i lokacije kako bi ostali neotkriveni. Kršćani nastavljaju evangelizirati znajući da svoje živote stavljaju na kocku.

2. Jedinstvo

S obzirom na to da se crkvene aktivnosti obavljaju u tajnosti kršćani su izolirani jedni od drugih. Iranski vođe prisiljeni su na tajni rad i zbog toga su odvojeni jedni od drugih. Sigurnosni razlozi dodatno otežavaju suradnju čak i među službama izvan Irana koje djeluju unutar zemlje. Sve ovo stvara prepreke za jedinstvo.

3. Uvježbani vođe

Priroda tajnih crkava je u tom da u većini slučajeva, vođe kućnih crkava nisu kvalificirani ni uvježbani i ponekad ne postoji pastor u skupini, a sakupljeni vjernici se ”hrane” isključivo preko satelitske televizije. Neka od učenja koje crkva upija nisu teološka.

Iranci nemaju isti pristup kršćanskoj literaturi i učenju kao mnogi drugi vjernici diljem ostatka svijeta. Postoje službe koje već teško rade kako bi ispunili sve potrebe omogućujući kvalitetna uvježbavanja za vođe i mi trebamo moliti za ovo.

Ove Isusove riječi mogu sažeti situaciju u Iranu na najbolji način: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“. (Matej 9, 37-38) Molimo Gospodara žetve da nastavlja slati svoje radnike u Iran kako bi milijuni Iranaca zadobili oproštenje, mir i nadu slave preko evanđelja Isusa Krista.

Autor: Afshin Ziafat; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org