Zašto je Bog muškarcima dao brade?

Zašto je Bog stvorio muškarce da mogu imati brade? Zašto dati mogućnost nošenja brade samo muškarcima, a ne i ženama, djeci, kao što je bio običaj kod patuljaka Međuzemlja?

Joabova obaveza predstavljanja čovjeka, kakva je opisana u Bibliji i dalje vrijedi: „Tada se Joab i vojska koja je bila s njim počeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima.“ (2. Samuelova 10, 13) Joab, suočivši se s neprijateljima koji su ga okružili, odabrao je neke od svojih najboljih ratnika i suočio se sa Sirijcima. Ostatak vojske udružio se s njegovim bratom, Abišajem, kako bi se suočio s Amoncima, koji su ih napadali sleđa. Ovdje čitamo upečatljive riječi, koje je Joab izrekao svome bratu:

„I reče mu: “Ako Aramejci budu jači od mene, onda ti meni priskoči u pomoć; ako Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi pohrliti u pomoć. Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima. Tada se Joab i vojska koja je bila s njim počeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima.“ (2. Samuelova 10, 11-13)

Ovaj prizor bitke, koji je istoznačan onim koje gledamo u filmovima Gladijator, Hrabro srce, 300, započeo je, ako smijem stvari pojednostaviti, s čovjekovom bradom. Bolje rečeno, s bradama nekoliko neobrijanih muškaraca.

Ostriženi poput ovaca

David je poslao nekoliko bradatih muškaraca ususret novo-okrunjenom kralju Hanunu Amonaca, koji je naslijedio svoga oca Nahaša. David je izrazio sućut nedavno preminulome Nahašu tako što je poslao ove bradate muškarce, neka ”utješe Hanuna u vezi njegovog oca”. (2. Samuelova 10, 2) Nahaš je ostao vjeran Davidu; susjedna kraljevstva održavala su mir jedno između drugoga. Davidovi poslanici bili su poslani kao simbol i ruka naklonosti Hanunu.

No Hanun se s tom rukom nije želio rukovati.

Nakon što je povjerovao ludim savjetima, prinčevi Amonaca uvjerili su Hanuna da ga ti sluge nisu došli utješiti, nego da su došli osvajati. „Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?“ (2. Samuelova 10, 3) Ovdje su stvari postale vrlo nezgodne za Davida. Kako je trebao reagirati?

Hanun je odlučio osramotiti Davidove ljude i od njih napraviti spektakl. „Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag.“ (2. Samuelova 10, 4) Davidovi su ljudi bili razgolićeni.

Hanon je te ljude razotkrio, kao što su ovce razotkrivene kada ih se ostriže. Ta su stabla izgubili polovicu svoga lišća; ti su lavovi izgubili polovicu svoje grive. Nakon što je David čuo za ono što je učinio Hanun, susreo se s njima, jer su bili ”uvelike posramljeni”. Kralj je razumio njihovu posramljenost i rekao im je: „Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!“ (2. Samuelova 10, 5)

Što bi David učinio? Taknite u kozu čovjeka, vrijeme je za suđenje. Taknite u čovjekovu bradu i vrijeme je za rat.

Još uvijek čekajući u Jerihonu

Sada u 21. stoljeću, možda nećemo razumjeti koliko je ovaj čin bio neprijateljski i duboko sramotan za Izraelce u ono vrijeme. Da je kralj Hanun obrijao ljudima polovicu brada danas, to bi se više smatralo čudnim nego sramotnim. Također, to ne bi bilo od nekog učinka, jer bi svatko od nas muškaraca mogao obrijati sam drugu polovicu brade i dalje bismo se uklopili u društvo. Zbog čega je taj čin njima u ono vrijeme značio sramotu? Zašto su trebali čekati izvan Jeruzalema sve dok im ponovno ne narastu brade? Jedan povjesničar i komentator o tome piše: „Ono što nama danas izgleda kao psina, bila je rukavica u lice Davidovoj moći i vlasti i provokacija na rat između dviju nacija.“

Osim pljuvanja u ispruženu Davidovu ruku, razmotrimo značenje važnosti brada u Izraelu.

Najprije, u izraelskoj kulturi, brada je označavala pokazatelj zrele muževnosti. Svi Izraelci su puštali brade, tako je Bog zapovjedio: „Ne zaokružujte kose na svojim sljepoočnicama; ne šišajte okrajka svoje brade.“ (Levitski zakonik 19, 27) Brade su bile pokazatelj muževnosti; na prvi su pogled odvajale muškarce od žena i dječaka.

„Puna, okrugla brada bila je pokazatelj muževnosti i bila je izvor ponosa hebrejskih muškaraca. Brada se smatrala ukrasom, zbog čega je velika pozornost bila posvećena njezinom izgledu. Točnije, imućni i važni ljudi radili su obrede brige oko njihovih brada. Zakoni nisu dopuštali da se njihove brada briju; samo da se skraćuju, (Levitski zakonik 19, 27; 21, 5) osim u posebnim prigodama, kao što je bilo tugovanje ili opasnost (pročitaj Jeremiju 41, 5; Ezru 9, 3). (Rječnik biblijskog prikazivanja, 80)

Stoga, skratiti muškarčevu bradu značilo je ”simbolično ih uškopiti i samim time to učiniti Davidu”. (IVP Komentar na biblijsku pozadinu, 336) Brade su služile kao pokazatelj muževne snage: „Na brade, koje su muškarci nosili u drevnim vremenima, gledalo se s velikim strahopoštovanjem i često su simbolizirale snagu i zdravlje.“ (Eerdmanov riječnik Biblije, 158) Ošišati bradu značilo bi ošišati simbol muževnosti muškarca.

Što je s onima bez brade?

Poveznica između muževnosti i neobrijanih obraza, izlijevala se kroz povijest crkve poput ulja, koje je teklo niz Aaronovu bradu. (Psalam 132, 2)

Augustin, komentirajući Psalam 133, piše: „Brada simbolizira smjelost, brada razlikuje odrasle muškarce, aktivne, snažne, pokretne. Stoga, kada opisujemo takvoga muškarca, kažemo da je on bradat čovjek.“ (Augustinovi komentari na Psalme, Ivanovo evanđelje i 1. Ivanovu poslanicu) Uzmimo riječi Charlesa Spurgeona, koji je svojim učenicima rekao sljedeće: „Uzgajanje brade je prirodna navika, biblijski utemeljena i korisna.“ (Lekcije za moje studente, 99) Uzmimo službenike za vrijeme Reformacije, koji su uzgajali brade, kao simbol prkosa protiv katoličkog svećenstva, koje je zagovaralo celibat i obrijana lica.

Pogledajmo što stariji đavao piše mlađem u Pismu starijeg đavla mlađemu, C. S. Lewisa: „stoga stoljećima pobjeđujemo nad prirodom do te mjere da smo određene sekundarne karakteristike muškarca, kao što je brada, učinili neprihvatljivima gotovo svim ženama; a u tome ima više nego što možeš pretpostaviti.“

Što je s onima bez brade?

U biblijskim vremenima, rimski muškarci, kao i Egipćani, bili su potpuno obrijani. Kada su ovi muškarci bez brada prišli Kristu, koji je imao bradu, nisu im trebale brade kako bi ušli u Kraljevstvo. Oni su bili, poput mene i vas, spašeni milošću, kroz vjeru u Krista, ne djelima, kako se oni bradati među nama ne bi uzvisivali. Naravno, posjedovanje brade ne spašava, niti je zapovjeđeno da moramo imati brade kako bismo bili spašeni. Oni bez brade također mogu biti spašeni. Niti nas brade čine muževnima. Neki dječaci, koji žive kod mame i tate, koji su ovisni i pornografiji i videoigrama, puštaju brade. No ovdje hodamo po tankoj crti. Označava li to brade, koje su bile prepoznatljiv simbol iz davnina, na zastarjeli oblik ukrašavanja ili pukog ukusa?

Znam više od nekoliko pobožnih muškaraca, koji iako su pokušali, stablo smokve nije procvjetalo, niti su pronašli grozdova na lozi. Pokušali su puštati brade, no bezuspješno. Bili su više nalik Jakovu nego Ezavu: „…kožice jareće ovi mu oko ruku i oko vrata glatkoga,“ (Postanak 27, 16) kako bi mogao proći kao Ezav, a stariji je došao kako bi služio mlađemu. (Postanak 25, 23; 27, 14; 42) Brada, brate moj, nije rješenje.

Rješenje je da budemo onakvi muškarci kakvima nas je Bog stvorio. Mnogi danas ne žele nositi brade. Ovaj članak, bez obzira na hvalospjeve bradama, ne govori ništa loše o vama. Jer ako hodimo u muževnosti, koju nam je Bog dao i kroz koju nas vodi do zrelosti, bit ćemo bradati muškarci, bez obzira na to rastu li nam brade na licima ili ne. Kako bismo razumjeli ovu tvrdnju, razmotrimo zbog čega je Bog stvorio brade.

Zašto je Bog muškarcima dao brade?

Zašto je Bog stvorio muškarce da mogu imati brade? Zašto dati mogućnost nošenja brade samo muškarcima, a ne i ženama, djeci, kao što je bio običaj kod patuljaka Međuzemlja?

Nije li to tako jer Bog uživa u različitostima koje stvara? Dan i noć, zemlja i voda, nebesa i Zemlja, muškarac i žena: ”dobro”. Stoljećima Bog skriva kromosomske razlike u svakoj stanici naših tijela, kako bi samo On mogao uživati u njima, no ostavio je svjedoka, što je jasno i onima koji nisu znanstveno obrazovani. Na muškarčevo lice stavio je bradu od samoga početka. Kakav je užitak Adam osjećao kada je promatrao prekrasno i glatko lice Eve: poput mene, a ipak drugačija.

Ovakve stvari su u današnje vrijeme pod napadima s mnogih strana. Figurativno govoreći, moderna kultura mrzi sve što ima veze s bradama. Lijepimo lažne brade na žene i brijemo brade s muškaraca. Ispiremo mozgove djeci o tome da nema razlike između muškaraca i žena, da je brada samo brada i da ih, s dovoljno hormona, svatko može imati. Iako tvrdimo da smo postali mudri, postali smo luđaci, jer smo pritom zamijenili slavu i štovanje Boga sa štovanjima nas samih. (Rimljanima 1, 22-23) Sada trgujemo sa onime što je naše.

Zbog toga je, prema mome mišljenju, dobro imati bradu. Brade prkose svijetu koji srlja u propast. Brade svjedoče, na svoj vlastiti način, da su razlike u spolovima važne, da se muževnost ne može samo tako ukloniti, obrijati ili osakatiti od strane Hanuna ovoga svijeta. Brade svjedoče jednome: „Muško i žensko On stvori.“ (Postanak 1, 27)

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: