Zašto Bog ne odgovara na moje molitve iako živim za njega?

Čini se da pitanje nad pitanjima glasi: „Zašto Bog ne odgovara na moje molitve iako živim za njega?“ Ovo je pitanje s kojim se mnogi kršćani bore. Izgleda nam pravedno ako živimo za Boga, On će nam rado dati ono što tražimo. To je ono na što je Job mislio. Ako još niste, pročitajte knjigu o Jobu u Starom zavjetu.

Iako je Job bio najodgovorniji živući čovjek u smislu njegovog očuvanja dobrog moralnog ponašanja, Bog je dopustio da pati. Svi su Jobovi prijatelji bili uvjereni da pati zbog nekog grijeha kojeg je počinio. Držali su Boga u kutiji, uz pretpostavku da On mora djelovati prema određenoj formuli: Ako činim dobro, dobro će mi se vratiti. Ako činim loše, loše će mi se dogoditi.

Bog ne djeluje na taj način. Ne možemo misliti da nam Bog nešto duguje za dobra djela koja činimo. Zapravo, ako uopće činimo išta dobro, to je samo zato što to ionako moramo činiti. Sve dobro koje imamo od Boga Njegova je milost, a ne zato što nešto možemo zaslužiti. Matej 5,45 kaže: „On čini da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima te da kiša pada na pravedne i nepravedne.“ Bog daje dobre darove svim ljudima, bez obzira na njihova pravedna djela. Razmislite o „dobrima“ koje posjedujete: život, vid, prijateljstva, vaš odnos s Bogom, voda, hrana itd. Što biste od ovoga mogli posjedovati da vam Bog ne pruža? Sve što je dobro je od Boga (Jakovljeva 1,17). Sve što nam Bog daje je nezasluženo.

Job je imao istu pretpostavku kao i njegovi prijatelji, da će Bog dati okolnosti svakoj osobi u izravnoj korelaciji s njihovim dobrim ili lošim ponašanjem. Jedina je razlika u tome što je znao da nije učinio ništa loše, stoga je pretpostavljao da je Bog ustvari naštetio njemu! Isto i mi činimo kad se zbog okolnosti naljutimo na Boga, uz pretpostavku da nam On treba dati ono što tražimo kad činimo ono što je ispravno. Na kraju, Bog je podsjetio Joba da On jest: Bog, svemoćan, sveznajući, svestrani mudri Kralj svemira. Podučio je Joba da On zna što je u konačnici dobro za nas bolje nego mi. Privremena patnja koju je Job podnosio proizvela je veći karakter, ljubav i pouzdanje u Boga, te je dao Jobu više nego što je ikada tražio, ne zbog Jobove poslušnosti, već zbog svoje milosti. (Imajte na umu da je Jobov odgovor na nevolju bio optužiti Boga za zlo – on zasigurno nije zaslužio Božji kasniji blagoslov!)

Bog vas voli više nego što volite sami sebe jer vas poznaje bolje nego što poznajete sami sebe. On točno zna što vam treba. Naposljetku, On je ispunjenje svih želja vašeg srca. Njegovi postupci prema vama, iako ih možda ne razumijemo, usmjereni su ka tome da nas privuče k sebi u potpunoj ovisnosti, jer to je za vaše krajnje dobro. Lako se možemo uhvatiti u zamku privremenih okolnosti koje će u vječnosti izgledati beznačajne i zamijeniti ih za ono što je uistinu značajno.

Rimljanima 8,18 kaže: „Smatram naime da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja se ima objaviti u nama.“ No nažalost, ljudi propuštaju vječne blagoslove usredotočujući se na prolazno. Isus je ovo usporedio sa sjemenom čiji se plod uguši trnjem (za objašnjenje ove usporedbe vidi Matej 13,7.22). Kada molimo, Bog odgovara na naše molitve na način koji je najbolji za nas. On nas voli. To znači da želi naše dobro i zna da je naše krajnje dobro biti u jedinstvu s Njime. Možda nećemo razumjeti kako Njegovi odgovori to ostvaruju, baš kao što je podučavao Joba, ali zato je On Bog, a mi nismo. Sve što trebamo učiniti jest vjerovati mu.

Kakva je onda svrha činiti dobro ako ne radi zadobivanja Božje naklonosti? Postoji svaki razlog na svijetu da činimo dobro! Zadobivamo Božju naklonost, ne zato što nam nešto duguje, nego zato što kad činimo dobro, djelujemo prema Božjem dizajnu osmišljenom za nas, te imamo korist na trajnije načine. Mi zapravo dobivamo više od samoga Boga kad ga slijedimo. On je izvor svega dobra. Stoga, što bi moglo biti bolje od jedinstva s izvorom dobra koje tražite, koja su samo sjene Njegove dobrote?

Umjesto da pokušavamo kontrolirati naše okolnosti kroz „slijeđenje pravila“, shvaćamo da ljubavlju prema Bogu svim našim srcem, dušom, umom i snagom (Matej 22,37) dobivamo daleko trajnije nagrade: dublje poznavanje Boga i dublji odnos s Njime. Ovo je naše krajnje dobro i On odgovara na sve naše molitve kako bismo to postigli.

Autor: Matt Slick: Prijevod: Vesna L.; Izvor: Carm.org