Njegovo je srce prostrano poput neba: Zašto Bog uživa u opraštanju?

Bog ne želi opraštati onima koji opraštanje uzimaju ''zdravo za gotovo''.

Svi kršćani vjeruju da Bog oprašta grijehe. No koliko od nas osjeća, duboko u svojim kostima da Bog uživa u opraštanju?

Dok razmišljamo o Božjem opraštanju malo od nas zamišlja mladoženju koji se divi svojoj draguljima ukrašenoj mladenki i koji uživa u njezinoj ljepoti (Izaija 62, 5), o pastiru koji pjevuši dok svoju izgubljenu ovcu odnosu kući (Luka 15, 3-7) ili o ocu koji trči prema nama, grli nas i pleše do zalaska Sunca (Luka 15, 20-24).

Ovakvi prizori su grešnicima poput nas teško zamislivi. Iako one prebivaju na površinama naših duša, duboko unutra – ondje gdje je korijen pitamo se je li nam Bog zaista oprostio. Naše sumnje ubrzo zamjenjuju užitak mladoženje sa stisnutim usnama, pastirovu pjesmu s prodikama ili očev zagrljaj sa ”spuštanjima” starijeg brata. Ako želimo osjećati, a ne samo priznati da Bog uživa u tome da oprosti onima koji su došli k Njemu po Isusu trebat ćemo razumjeti zašto Bog oprašta.

1. Opraštanje otkriva Božje srce.

Većina nas zamišlja nekog boga koji ne oprašta i koji ima maleno i smežurano srce. Ako želimo tog boga zamoliti da nam pokaže svoju slavu on može proći pokraj nas i reći: „Gospodin, gospodin, bog koji je mrzovoljan i stisnutih šaka, brz na ljutnju i prebogat odlučnom željom za osvetom“. Ako ovaj bog bilo što i oprosti on to radi na način gospodina Scroogea i uvijek naše dugove premotava po našim umovima.

Ipak, ovaj bog nije Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, čije srce je prostrano poput neba, duboko kao oceani, nježno kao jutarnje svitanje. Ako odemo u unutarnje odaje Božjeg srca ondje ćemo pronaći dom svega ugodnoga: milosti, milosrđa i dovoljno opraštanja da se cijeli svijet dva puta prekrije. On je „dobar i Onaj koji oprašta, prebogat odlučnom ljubavlju za sve one koji za zazovu“. (Psalam 86, 5)

Trebamo imati na umu da Bog isto tako osjeća pravednički gnjev prema onima koji se odbijaju pokajati. No ljubav i gnjev, opraštanje i osveta – oni nisu u jednakom omjeru u Božjem srcu. Kada Bog proklamira svoje ime On to čini milosrđem i milosti, ne kroz ljutnju (Izlazak 34, 6). Kada na svoj narod tvrdog vrata šalje pošasti, On za njih kaže da su Mu strane i nepoznate (Izaija 28, 21). Čak i kada zada smrtonosan udarac podsjeća nas na to da „samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka“. (Tužaljke 3, 33) Na kraju Božji gnjev će izgledati kao crna kapljica koja će se spuštati iz dijamanata Njegove opraštajuže ljubavi (Rimljanima 9, 22-23).

Bog kojeg susrećemo u Bibliji ne naplaćuje svoje opraštanje poput nekog škrtice. Skladište Njegova srca je uvijek otvoreno i opskrbljeno neograničenom količinom milosti za grešnika. Gdje je Bog tu je opraštanje (Psalam 130, 4) – ne zbog potrebe ili nevoljkosti već zato što to Njegovo srce želi.

2. Opraštanje ispunjava Božji zadatak.

Nedugo nakon što su Adam i Eva otišli iz Edena, Bog se nije zadovoljavao s time da Njegov narod bude u progonstvu, iskvaren i osuđen. Obećao je, ponovno i ponovno da će doći dan kada će Sin Božji otići od Oca, otputovati u pobunjeničke zemlje i razmijeniti hvalu anđela s pokudama čovjeka. Zašto? Zbog opraštanja. Isus „će spasiti svoj narod od njihova grijeha“ anđeli kažu Josipu (Matej 1, 21) i onda nam Zaharija govori kako: „u opraštanju njihovih grijeha“ (Luka 1, 77).

Kada je Isus započeo sa svojom službom svoje je lice usmjerio prema grešnicima (Marko 2, 17) i oprostio je čak i onim ”najgorim” (Luka 7, 47-48). Naučio nas je kako da molimo za opraštanje (Matej 6, 12) i u trenucima svoje najveće patnje On sam je molio za nas: „Oče, oprosti im“ (Luka 23, 44).

Kako se sat Njegove smrti približavao, Isus je svojim učenicima ispričao značenje Njegovog slomljenog tijela i prolivene krvi: „Ovo je moja krv Saveza koja će se proliti za mnoge, za oproštenje grijeha“ (Matej 26, 28). Na svoja leđa uzeo je naše tuge, na ramena naše tuge, ruke su Mu bile probodene zbog naših prijestupa, a tijelu Mu je bilo mučeno zbog naših zlodjela (Izaija 53, 4-5). Nakon toga biva razapet na križ, izlijevajući ljubaznost svog opraštajućeg srca od rana koje smo stvorili. Preko opraštanja Isus je ispunio Božju drevnu misiju. On pljačka domovinu tame dok Sotona bespomoćno gleda, svezan (Matej 12, 29) i kuću svoga Oca ispunjava sa puno sinova i kćeri (Ivan 14, 2; Hebrejima 2, 10).

Ne trebamo uvjeriti Spasitelja da nam oprosti. On je i došao zbog opraštanja.

3. Opraštanje veliča Božjeg Sina.

S ove strane Kalvarije svo opraštanje dolazi po razapetom Isusu koji je ispunio svako slovo Božjeg Zakona, koji je platio svaku lipu našeg duga i koji je pretrpio svaki gram Božjeg gnjeva. Svaki grešnik kojemu je oprošteno sigurno stoji iza ožiljaka Isusa Krista. Stoga, opraštanje proslavlja Kristovo ime – jer to je ”zbog Njega” (1. Ivanova 2, 12).

Božje opraštanje ne samo da naglašava našu vrijednost već i Isusovu. Kada Bog oprosti, On na nebu zapisuje Isusove zasluge za to. On nas vodi iza Božjeg Janjeta u pobjedničkom hodu. On poseže u najdublje strasti svoga srca i ispunjava molitve psalmista: „Ne nama, o Jahve, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje“. (Psalam 115, 1)

Zbog toga što opraštanje veliča Isusovo ime, Bog oprašta u cijelosti. On oprašta dragovoljno, čeznutljivo i svim svojim srcem i dušom. John Piper piše: „Kad god da da sam očajno u potrebi za pomoći mogu ohrabriti svoju dušu ne samo istinom da postoji milosrdan impuls u Božjem srcu već i istinom da je izvor i snaga tog impulsa Božji žar da djeluje za slavu svoga imena“ (The Pleasures of God, 233, 234).

Zbog čega nam Bog drage volje oprašta? Ne zbog naših zasluga, naših zavjeta, našeg budućeg potencijala, već zbog vrijednosti Janjeta koje je bilo zaklano.

Područja opraštanja

Naravno, Bog ne uživa u opraštanju svakome. Danas milijunima odjekuju posljednje riječi Heinricha Heinea – „Naravno da će mi Bog oprostiti, to je Njegov posao, dok ti isti uopće ne osjećaju žal zbog grijeha, glad za svetošću ili ljubav za Krista. Bog ne želi opraštati onima koji opraštanje uzimaju ”zdravo za gotovo”.

No kada zamolimo za opraštanje i nalazimo se pod Isusovom zastavom, iz srca koje mrzi grijeh i sa žudnjom da budemo sveti kao što je Bog svet, stavljamo se na put Božjeg užitka. Postajemo pozornica gdje Bog može pokazati slave svoga srca. Pridružujemo se Bogu u Njegovoj strasti da mnoge sinove dovede do svoje slave. Svecima i grešnicima, anđelima i demonima dajemo do znanja da je Isus Krist naš Spasitelj.

Kada danas dođeš pred Boga nakon što si počinio/la neki grijeh ne trebaš se spoticati kroz šumu krivnje i samo-prekoravanja. Priznaj svoje grijehe, okreni se Isusu i trči poljima opraštanja.

Autor: Scott Hubbard; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org

NAJNOVIJE!