Naslovi poput „Armagedon se približava!“, „Paklene oluje nad Hrvatskom!“, „Vjetar nosi sve pred sobom!“ sve su češći u domaćim medijima, osobito u ljetnim mjesecima.
I dok svi trebamo biti informirani o vremenskim neprilikama radi sigurnosti, postavlja se pitanje: je li ovo istinito izvještavanje ili manipulativni senzacionalizam?
Medijski algoritmi i strah kao valuta
Suvremeni mediji, osobito internetski portali, natječu se za klikove. Svaki klik znači prihod. Zato se naslovi oblikuju da izazovu emocionalnu reakciju – a najbolja „valuta“ u digitalnom dobu je strah. Strah prodaje. Strah zadržava pažnju. Strah se širi viralno.
Senzacionalistički izrazi poput „apokalipsa“, „kaos“, „pokolj“, „smak svijeta“ – i to u kontekstu jednog lokalnog pljuska ili olujnog vjetra – služe prvenstveno da bi ljudi kliknuli. A kad kliknu, često se ispostavi da iza bombastičnog naslova stoji sasvim uobičajena vremenska prognoza: grmljavinsko nevrijeme, lokalne bujice, povremeni vjetrovi.
Takvo pretjerivanje nije samo marketinški trik – ono ima ozbiljne posljedice. Stvara se kolektivni osjećaj tjeskobe, ljudi se boje izaći iz kuće, a povjerenje u istinske vremenske prognoze opada. Ugrožava se i mentalno zdravlje, osobito kod djece i starijih osoba, a pravi problemi – poput loše infrastrukture ili zanemarene zaštite prirode – ostaju u sjeni senzacionalizma.
Kršćanski pogled na stvarnost i mir
Kao vjernici, pozvani smo razlikovati duhove i ne nasjedati na strahove ovoga svijeta. Isus kaže: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; ne dajem vam ga kao što ga svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši“ (Iv 14,27).
Bog nas ne poziva na paralizu pred olujama života, nego na vjeru i razboritost. I dok su oluje stvarne i ponekad opasne, nije Božja volja da nas mediji pretvore u narod koji živi pod stalnim stresom. Strah nije Božje sredstvo – ljubav jest.
Apostol Pavao piše: „Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razboritosti“ (2 Tim 1,7). Kršćanski život uključuje i mudrost u razlikovanju lažnih uzbuna od stvarne opasnosti.
Potreba za odgovornim izvještavanjem
Mediji imaju odgovornost služiti istini. Upozoriti na opasnosti – da, ali bez stalnog širenja panike. Vremenska prognoza ne bi smjela zvučati kao filmski trailer za katastrofu, nego biti jasan, objektivan i koristan izvor informacija. Kršćani, kao dio društva, mogu imati važnu ulogu u tome – ukazujući na istinu, tražeći uravnoteženo izvještavanje, i ne sudjelujući u širenju panike.
U Mudrim izrekama piše: „Lažni svjedok sije laž, a tko širi razdor, braći je odvratan“ (Izr 6,19). Iako je riječ o međuljudskim odnosima, načelo vrijedi i za javni diskurs: svako pretjerivanje koje sije strah i nemir nije od Boga.
Poziv na mir i pouzdanje u Boga
Nema sumnje – klimatske promjene, urbanizacija i loše planiranje mogu dovesti do težih vremenskih nepogoda i strašnog nevremena koje sve češće viđamo u našim prostorima. No panika nije odgovor. Naš prvi odgovor treba biti molitva i povjerenje u Božju providnost. Kad se suočimo s prirodnim silama, možemo se prisjetiti psalmista koji kaže: „Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. Zato se ne bojimo ako se i zemlja potrese“ (Ps 46,2-3).
Mediji možda žele da drhtimo pred svakim oblakom, ali mi znamo da je Gospodar i oluje i mira u Božjoj ruci. Isus je smirio more riječima: „Umukni! Umiri se!“ (Mk 4,39). Neka i u našim srcima te riječi odzvanjaju dok listamo portale i slušamo vijesti.
