Zašto je Isus trebao Duha Svetoga?

Koja je uloga Duha Svetoga u Kristovom životu?

uloga Duha Svetoga u Kristovom životu

Velik broj kršćana vjeruje da je Isus mogao raditi sva ona čuda zato što je bio Bog. Istina je da je On Bog. Ipak, ako razmotrimo na primjer, činjenicu da se Kristova božanska priroda uvijek prikazivala kroz Njegovu ljudsku prirodu, što Mu je omogućivalo da radi čuda, veliki problem dolazi iz toga što velik broj tekstova govore o ulozi Duha Svetoga u Njegovom životu.

Ako dovoljno to što je Krist bio Bog da bi mogao djelovati u tijelu čovjeka, onda si trebamo postaviti ozbiljno pitanje: koja je uloga Duha Svetoga u Kristovom životu? Mnoštvo kršćana (čak i neki vrsni teolozi) izgleda da nisu sigurni što učiniti po pitanju Duha Svetoga kada govore o Kristovom životu i djelu.

Spašen od Duha

Na primjer, ako ostanu vjerni teologijama tih tradicija, ni katolički ni luteranski teolozi ne mogu na prihvatljiv način pronaći odgovor na ulogu Duha Svetoga u Isusovom životu. Katolički i luteranski teolozi općenito ne znaju što učiniti s Kristovim darovima i milostima (na primjer, vjerom i nadom).

No puritanac John Owen (kao i neki drugi) imao je nadahnjujući način objašnjavanja odnosa dviju Kristovih priroda. Koliko osobno znam, ovo nitko prije njega nije objasnio.

Jedna od glavnih zamisli je bila zaštititi integritet dviju Kristovih priroda (božansku i ljudsku). Radeći to donio je vrlo smionu tvrdnju o tome da je jedini čin koji je Sin Božji (druga božanska osoba) obavio u prirodi svoje ljudske prirode bilo Njegovo uskrsnuće. Svako drugo djelo koje je Krist učinio bilo je djelovanjem Duha Svetoga.

Krist je svoja čuda radio zahvaljujući moći Duha Svetoga, a ne izravno zahvaljujući svojoj božanskoj moći. Drugim riječima, božanska priroda nije se ogledala u izravnom djelovanju udruživanja dvije prirode u jednu osobu Krista, već u izravnom posredovanju Duha Svetoga. Uobičajeni način razumijevanja Kristovih čudesa temeljio se obično na mišljenju da je Krist čuda činio zahvaljujući svojoj vlastitoj božanskoj prirodi.

No prema Owenu (i drugima) Duh Sveti je zapravo zaslužan za Kristova čuda. Ovakav način razmišljanja odnosa Duha s Kristovom ljudskom prirodom počiva na Njegovoj istinskoj ljudskosti i daje odgovore na mnoštvo biblijskih pitanja koja nastaju iz pomnog čitanja različitih tekstova.

Imao je ljudsku dušu

Neki kršćani vole zamišljati kako Kristova božanska priroda počiva na Njegovoj duši. Ova zamisao, iako s dobrom namjerom, je pogrešna. Krist je bio savršen čovjek sa racionalnom dušom kao izravnim principima Njegovih moralnih postupaka. Drugim riječima, Krist je imao ljudsku samosvijest.

Neki mogu reći da je osoba Sina Kristova samosvijest, no kao što reformirani teolozi raspravljaju, osobno to nije djelo već način ili identitet stvari. „Tko je Isus“ se odnosi na njegovu osobnost. Odgovor: „On je Bog i čovjek“ se odnosi na njegov identitet. Ono što je još važnije je to što se Kristova osobnost (tijelo i duša) ne gube i ne miješaju s Njegovim božanstvom.

Zbog ovoga Kristovoj ljudskosti treba Duh Sveti kako bi imao zajedništvo s Bogom. Njegove molitve Bogu nikada nisu bile samo molitve čovjeka ili pak molitve Boga-čovjeka prema Ocu. Točnije, one su bile molitve Sina Božjega Ocu po moći Duha Svetoga. Niti jedna molitva koju je Isus Krist izustio iz svojih usta nije bila izrečena, a da prije toga nije bila nadahnuta od strane Duha Svetoga koji je djelovao na Njegovu ljudsku prirodu kako bi mogao govoriti riječi koje Mu je Otac dao da govori. Ovako mi se želimo moliti onako kako se naš Gospodin molio: u Duhu.

Duh Sveti je bio neodvojivi pratitelj Isusa Krista za vrijeme Njegove zemaljske službe. S obzirom na to Duh Sveti je imao važnu ulogu u svim važnijim događajima u Kristovom životu. Duh Sveti bio je izravan, božanski i učinkoviti uzrok rođenja (Matej 1, 18; 20; Luka 1, 35). Ovo je bio prikladan ”početak” za Krista otkako je Izaija govorio o Mesiji kao o obdarenome Duhom. (Izaija 42, 1; 6, 11).

Novi Zavjet potvrđuje Izaijino svjedočanstvo na nekoliko mjesta. Na primjer piše o tome da je Krist dobio Duha bez mjere (Ivan 3, 34). Za vrijeme krštenja Duh se spustio na Krista (Matej 3, 16). Duh je igrao značajnu ulogu podršci Kristu prije, za vrijeme i nakon njegove kušnje. (Luka 4, 1; 14) U tom istom poglavlju Isus čita iz Izaije 61, 1-2 („Duh Gospodnji je nada mnom“) i proglašava ispunjenje tog proročanstva (Luka 4, 21). Krist je činio čuda po moći Duha Svetoga (Matej 12, 18; Djela 10, 38). Hebrejima 9, 14 se može shvatiti kao to da je Krist ponudio sebe, ne svojim duhom već dopuštenjem Duha Svetoga. Kao i Njegova smrt i Kristovo uskrsnuće se pripisuje Duhu Svetome (Rimljanima 8, 11) i po Duhu „on je proglašen Sinom Božjim… po Duhu svetosti“. (Rimljanima 1, 4; vidi isto 1. Timoteju 3, 16; 1. Petrova 3, 18). Nadmoć uloge Duha Svetoga u Kristovoj službi najbolje objašnjava reformirana tradicija tumačenja.

On se ponizio

S obzirom na osnovnu kristologiju odozgo Hugh Martin (1821.-1885.) razmatrao je to da je Krist nesumjivo stavio sebe u položaj jasno izražene slabosti i poniznosti, apsolutne ovisnosti o Bogu, ovisnosti koja će biti izražena i prikazana obožavanjima i molitvenim prošnjama. Bio je rođen od žene, pod Zakonom, pod zakonom molitve kao drugih odredbi i dužnosti – zakon po kojemu čovjek ne može primiti ništa osim što mu je dano s neba i osim ako mu to Gospodin ne da. (Ezekiel 36, 37)

Krist je, u skladu sa svojom ljudskom prirodom, pokazao vjeru, ljubav, poštovanje, užitak i sve milosti koje odlikuju istinskoj ljudskoj prirodi u moći Duha Svetoga. Stoga, On bi prirodno želio iskazati svoje molbe i prošnje prema svome Ocu na nebesima glasom. Nadalje, On bi Boga tražio svetom upornošću, činivši sve ostale dužnosti potčinjenima dužnošću komuniciranja s Bogom. Drugim riječima, istinska i pravilna ljudskost je ostvarena samo u zajedništvu s Bogom.

Kristov dar nama

Što ovo znači za nas? Razmotrite tri istine, između ostalih. Prvo, služenje Duha prema nama dolazi od Krista („Djela 2, 33).

Kao što je nama Krist služio na križu tako se Njegovo božansko veličanje nastavlja širiti svagdje gdje On izlije Duha Svetoga, s obzirom na to da je On sada uzvišeni Gospodin Duha. Duh, stoga dolazi u Njegovo ime („Duh Krista“).

Drugo, Duh nas čini da budemo poput Krista. Koja je uloga Duha koji nam je dan po Kristu? On uzima kopiju Kristovog religioznog života i u nama stvara iste želje i ono što volimo, ako smo zaista kristoliki. (Rimljanima 8, 29)

Konačno, Duh proslavlja Krista. Duh koji je radio po i kroz Krista za vrijeme Njegova života ovdje na zemlji, sada djeluje po nama i kroz nas. Kao što je Duh omogućio Kristu da iskaže slavu svome Ocu tako Duh i nama sada omogućuje da proslavljamo i Sina i Oca. Drugim riječima, istinsko razumijevanje djela Duha Svetoga u vjernicima počinje i završava objavom da smo mi ovdje na zemlji kako bismo proslavljali Sina i Oca po sili Duha Svetoga.

Isus nas odista nije ostavio kao siročad (Ivan 14, 18) On je na nas i u nas izlio Duha Svetoga kroz kojeg je On živio savršeno, umro požrtvovno i uskrsnuo pobjednički.

Autor: Mark Jones; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org

Reci što misliš