U noći 6. svibnja 2025., Indija je pokrenula vojnu operaciju “Sindoor”, izvodeći napade na devet lokacija u Pakistanu i pakistanskom dijelu Kašmira, što je označilo najznačajniju eskalaciju između dviju nuklearnih sila od 2019. godine.
Ova akcija uslijedila je nakon terorističkog napada 22. travnja u Pahalgamu, u indijskom dijelu Kašmira, gdje je ubijeno 26 civila, većinom hinduskih turista.
Indija je optužila Pakistan za povezanost s napadom, što je Islamabad oštro demantirao. Ovaj sukob, duboko ukorijenjen u povijesti, poziva nas da razmotrimo korijene nesuglasica i kršćanski poziv na mir.
Povijest sukoba
Sukob između Indije i Pakistana započeo je 1947. godine, kada je britanska kolonijalna vlast podijelila Indiju na hindusku Indiju i muslimanski Pakistan. Kašmir, regija s većinskim muslimanskim stanovništvom, ali pod vladavinom hinduskog maharadže, postala je žarište spora. Maharadža Hari Singh potpisao je Instrument pristupanja Indiji, što je izazvalo prvi indijsko-pakistanski rat (1947.–1948.). Ujedinjeni narodi uspostavili su Liniju kontrole (LoC) kao privremenu granicu, no obećani plebiscit za određivanje budućnosti Kašmira nikada nije održan.
Od tada su se dogodile još tri velike vojne konfrontacije: 1965., 1971. (koja je rezultirala stvaranjem Bangladeša) i 1999. (Kargilski rat). Uz to, teroristički napadi, poput onog u Mumbaiju 2008., gdje je 166 ljudi izgubilo život, i napada u Pulwami 2019., gdje je poginulo 40 indijskih vojnika, dodatno su zaoštrili odnose. Indija često optužuje Pakistan za potporu militantnim skupinama, dok Pakistan to negira i uzvraća optužbama za indijsko miješanje u Balučistanu.
Nedavni događaji i eskalacija
Napad u Pahalgamu označio je prekretnicu jer je ciljao civile, što je izazvalo bijes u Indiji i usporedbe s Mumbaijem 2008. Indijska vlada, predvođena premijerom Narendrom Modijem, brzo je poduzela diplomatske mjere: obustavila je sporazum o dijeljenju voda rijeke Indus, zatvorila granice i protjerala pakistanske diplomate. Pakistan je uzvratio zatvaranjem zračnog prostora i prijetnjama povlačenjem iz Simla sporazuma iz 1972., koji regulira LoC.
Operacija “Sindoor” bila je indijski odgovor, usmjeren na navodne terorističke kampove. Indija tvrdi da su napadi bili precizni, dok Pakistan izvještava o civilnim žrtvama, uključujući 16-godišnju djevojku, i tvrdi da je oborio pet indijskih borbenih zrakoplova. Obje strane razmjenjuju paljbu duž LoC-a, a svjetski lideri, uključujući američkog predsjednika Donalda Trumpa i generalnog tajnika UN-a Antonia Guterresa, pozivaju na deeskalaciju.
Poziv na mir
Kao kršćani, suočeni s ovim sukobom, podsjećamo se na Isusove riječi: “Blagoslovljeni mirotvorci, jer će se zvati sinovima Božjima” (Matej 5,9). Povijest Indije i Pakistana pokazuje kako duboke podjele, potaknute religijskim i političkim razlikama, mogu voditi nasilju. No kršćanska vjera poziva na pomirenje i pravdu, čak i u najtežim okolnostima. Dok obje nacije stoje na rubu sukoba, kršćani su pozvani moliti za mudrost vođa, zaštitu nedužnih i kraj nasilja.
Pavao u Rimljanima 12,18 savjetuje: “Ako je moguće, koliko je do vas, živite u miru sa svima.” Iako su Indija i Pakistan suočeni s ozbiljnim izazovima, međunarodna zajednica, uključujući kršćanske vođe, može igrati ulogu u promicanju dijaloga.
Povijest pokazuje da su mirovni pregovori, poput Tashkent deklaracije 1966. i Simla sporazuma, privremeno smirili tenzije. Kršćanski duh nade podsjeća nas da čak i u mraku sukoba postoji put prema miru.
Dok svijet s strahom promatra ove nuklearne sile, kršćanski poziv na mir ostaje snažan. Molitva, dijalog i pravda mogu osvijetliti put prema pomirenju, čak i u najtežim vremenima.
