Zašto je Juda izdao Isusa? Je li to imalo veze s tim da je on htio srušiti rimsku vlast?

Juda

Juda Iškariotski bio je jedan od prvih 12 apostola koje je Isus Krist izabrao. Bio je poznat kao Juda, sin Šimuna Iškariotskog. Juda je nosio vreću s novcem tako da je on bio nešto poput crkvenog blagajnika, a njegova je želja za novcem bila očigledna te se u Bibliji nigdje ne spominje da je Juda ikada bio spašen.

On nikada nije zvao Isusa „Gospodinom“ kao drugi apostoli, nego ga je neprestano nazivao „Rabbi“ što znači učitelj. Moguće je da Juda nije vjerovao da je Isus Mesija, ili je vjerovao, ali je htio da Isus odmah zavlada. Bilo kako bilo, Juda je bio usredotočen samo na sebe i na svoje potrebe te kao blagajnik on zapravo nije toliko mario za Isusa kao za svoj novac. Jedan od primjera je kada je Marija Isusa pomazala skupim uljem, a Juda je postavio pitanje: „»Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.“ (Ivan 12,5-6). Tako da Juda: „To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac“ (Ivan 12,7). U tom primjeru vidimo Judinu pravu osobnost i njegovu motivaciju, kao i činjenicu da on nikada nije bio obraćen. No, zašto je Juda izdao Isusa?

Judini motivi

Prije nego pokušamo odgovoriti na pitanje o razlogu zbog kojeg je Juda izdao Isusa potrebno je promotriti Judinu prošlost i pozadinu iz koje dolazi. Smatra se da ime Iškariot potječe od semitskog „isq“ što znači „lagati“ tako da ga i samo njegovo ime označava kao lažljivca. No ime Juda potječe iz članstva u skupini koja je bila nešto slično religioznim teroristima tog vremena te se pretpostavlja da je Juda bio član Zelota, fanatičke skupine koja je u svoje članove ubrajala još jednog apostola, Simona, a čiji je cilj bilo svrgavanje rimske vladavine u Judeji. Ostali apostoli nisu ni malo sumnjali u Judino obraćenje.

Kada je Isus rekao da će ga netko izdati, svaki se apostol pojedinačno pitao misli li na jednoga od njih.. nisu ni pomislili da bi to mogao biti Juda jer je Juda imao vrlo pametnu krinku. On je bio nešto kao crkveni tajnik te je držao sve novce koje su ljudi davali za podržavanje Isusova poslanja te nikada nije mario ni za koga osim za sebe. Pitanje je: „Je li Juda izdao Isusa kako bi vidio Njegovu reakciju pri uhićenju?“ Je li to bilo nešto kao baciti osobu u duboku vodu i vidjeti hoće li isplivati? Možda, no ne možemo biti sigurni što je on točno mislio. Možda je Juda očekivao da Mesija odmah dođe i započne svoju vladavinu, da uništi rimsku vojsku i da Izrael povrati svoju moć.

Kada Isus to nije učinio i sa saznanjem da je Isusova misija smrt i uskrsnuće (a Juda vjerojatno u to nije vjerovao), Juda je izgubio vjeru i nadu u to da će Isus Izraelu vratiti njegovu prijašnju moć.

VIDI OVO: Je li Juda bio spašen ili je izgubio svoje spasenje?

Izdaja

Je li Juda mislio da će Isus upotrijebiti svoje moći kako bi uništio one koji su vladali nad Židovima, dopuštajući Zelotima da ukinu židovsku hijerarhiju i rimsku vladavinu? To je moguće jer je Juda svjedočio mnogim čudima, čak i oživljavanju mrtvih, tako da je znao da Isus ima nadnaravne moći. Možda je upravo to nagnalo Judu da pomisli da će Isus upotrijebiti svoje moći kako bi obnovio moć Izraela. To bi značilo da bi Juda vladao s Kristom ili bi bio vođa države nakon što se ukloni rimska vladavina. Ponovno, mi ne znamo što je Juda mislio, no čini se da je Juda zažalio čim je shvatio da je plan bio razapeti Isusa, a ne samo ga uhititi. Zbog toga je pokušao vratiti 30 srebrnjaka koje je dobio za svoju izdaju. Možda je vratio novac kako bi pokušao spriječiti da Isusa razapnu. Možda je Juda na početku mislio da će se Isus opirati Rimljanima te da će započeti svoju zemaljsku vladavinu sa svojih 12 apostola, uključujući Judu.

No kada je Isus jasno rekao da će patiti i umrijeti, Judu je napustila svaka nada te ga je izdao za mizernih 30 srebrnjaka – što je bila cijena jednog roba u to vrijeme. Iako je Juda požalio zbog svojih dijela jer nije očekivao da će ona dovesti od Isusove smrti ne postoji naznaka da se ikada pokajao ili pokušao tražiti oprost od Boga. Zbog neopisive krivnje koju je osjećao Juda se objesio počinivši samoubojstvo (Matej 27,5). Sin uništenja je zauzeo svoje mjesto u Božjem proročanstvu (Ivan 17,12), no, kao i uvijek, Bog je upotrijebio veliko zlo za veliko dobro (Postanak 50,20; Ivan 3,16).

Zaključak

Ovo je užasna tragedija za Judu, a još je gore gdje se sada nalazi – u vječnoj patnji i žaljenju. Bilo je kako je Isus rekao: „Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije“ (Marko 14,21). Riječ za izdaju zapravo se odnosi na dostavljanje Isusa, tako da bi bilo točnije reći da se Juda pobunio protiv Isusa te ga je dostavio židovskim vladarima, a upravo je to bio Božji plan. Na žalost, Juda se još mogao pokajati no nema naznake da je to ikada učinio. Pokazao je žaljenje zbog onoga što je učinio no krivnja koju je osjećao bila je prevelika te si je odlučio oduzeti život.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ida U.; Izvor: Whatchistianswanttoknow.com