Zašto je muškarac taj koji treba započeti dar ljubavi, a ne žena?

zašto je muškarac taj koji treba započeti dar ljubavi
Foto: Adán Sánchez de Pedro/Flickr

Zamisli da te je djevojka s kojom izlaziš pozvala na izlet na plažu u suton. Nakon večere ti počne govoriti koliko joj značiš i kako želi provesti s tobom ostatak života. Gledajući te duboko u oči, posegne za svojom torbicom i iz nje izvadi kutijicu za nakit. Kleknuvši na jedno koljeno, otvara je i moli te da budeš njezin zaručnik.

Bez obzira što osjećaš prema njoj, to bi iskustvo vjerojatno bilo uznemirujuće i čudno. Ali zašto? Zašto je naš posao da zaprosi nju? Ako se danas svi zalažu za jednakost među spolovima, zašto je romantično da muškarac zaprosi ženu klečeći na koljenu dok bi žena koja bi napravila to isto izgledala očajno? Neki bi mogli ustvrditi da je sve to posljedica društvene uvjetovanosti, ali ja bih rekao da se iza toga krije nešto puno dublje.

OGLAS

Muškarac započinje dar ljubavi zato što je on muškarac, a ne zato što mu je društvo reklo da to učini. Iniciranje ljubavi nije nešto što bi on trebao napraviti, to je dio onoga što on jest. To će nam biti lakše razumjeti ako se prisjetimo da tijelo osobe objavljuje duboke tajne o tome tko ta osoba jeste.

Božanska želja za ljudsku ljubav

Govoreći o spolnosti, kada promatramo anatomiju muškarca, očito je da je on onaj koji započinje darivanje samog sebe ženi. A ona je onâ koja ga prima. Njena uloga nije pasivna, nego prije aktivno primajući. U Pjesmi nad pjesmama, erotskoj ljubavnoj pjesmi u središtu Biblije, čitamo o razgovoru između mladića i žene za kojom teži kao za svojom zaručnicom. Zaručnik: “Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto …”

Zaručnica: “Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca … “Zaručnik:” Otvoreno mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja … ”

Zaručnica: “Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. Ustadoh da otvorim dragome svome … “(Pj 5,1-2.4-5).

Zaručnik ne ruši vrata niti nagovara zaručnicu da ih otvori. On joj radije prilazi s poštovanjem, nazivajući je “svojim vrtom, svojom sestrom, svojom ljubavi, svojom golubicom, svojom savršenom”. Ona zna da su njegove namjere čiste i prima ga rado. No primijetit ćete da njegova žudnja za njom nije tek onâ ravnodušna prijateljstva. On je opijen njome. Na drugome joj mjestu govori: “Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim” (Pj 4,9). On hvali ljepotu njezina tijela, uključujući njezin vrat, dojke, usta, lice, pa čak i njen glas i miris. Potom dodaje: “Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi” (Pj 4,7).

OGLAS

Netko bi mogao ovo pročitati i zapitati se zašto bi Bog stavio u Bibliju ovakve slike. Ne trebamo se tome čuditi. Bog je onaj koji je blagoslovio ženu takvom ljepotom. Bog je onaj koji nas je stvorio muško i žensko i izjavio da je to “vrlo dobro” (Post 1,31).

Sjedinjenjem muškarca i žene Bog čini vidljivom svoju ljubav prema čovječanstvu i svoj plan biti vječno sjedinjen s nama na nebu. Nekome bi se ovo moglo učiniti potresnim, ali Krist sebe više puta naziva zaručnikom. Pavao je uskliknuo da je sjedinjenje muškarca i žene u jedno tijelo velika tajna budući da se odnosi na Krista i njegovu Crkvu (Ef 5,31-32). Učeći nas ovo, Biblija ne misli da je Božja ljubav prema nama spolna, nego da je Božja ljubav prema nama toliko prisna i ispunjavajuća da joj samo bračni zagrljaj približno nalikuje.

Nebo na zemlji

Jeste li se ikada zapitali zašto su muškarci toliko opčinjeni ženama ili zbog čega osjećate tako duboku čežnju da se sjedinite s onim što je lijepo? Je li vam ikada došlo da upitate Boga: “Zašto si mi dao sve ove žudnje?” Bog je te žudnje usadio u vas s razlogom.

Bog se u Starome zavjetu obraća proroku Ezekiji govoreći mu o njegovoj ženi kao o “radosti očinjoj” (Ez 24,16). Za Židove je njihov zemaljski hram trebao biti odraz samoga neba, Božjeg prebivališta. Ako je to uistinu tako, onda je Bog otkrio da su žene zemaljski odraz raja. Kada budemo gledali Božje lice na nebu, spoznat da je on krajnji užitak naših očiju i najdublja čežnja naših duša. Dok taj dan ne svane, žene će nagovještavati ljepotu samoga raja. Nije ni čudo što ih držimo tako očaravajuće.

Osvrćući se na Pjesmu nad pjesmama, Christopher West primjećuje:

OGLAS

Žudnja ljubavnika za “čistom ljepotom” ujedno je i odjek “početka” i predznak budućnosti. U početku, prije grijeha, golo ljudsko tijelo savršeno odražavalo ljepotu Božju. Ta je ljepota izgubljena zbog “ljage” i “mrlje” grijeha. Međutim, na kraju vremena, tijela svih onih koji se odazivaju na božansku ženidbenu ponudu biće uzdignuta na razinu sudjelovanja u Božjoj ljepoti. Za tim žudi zaručnik u Pjesmi nad pjesmama, kao i svi mi.

Dakle, kada ste s lijepom ženom, ne plašite se načina na koji čitavo vaše biće reagira na nju. Kada muškarac ugleda privlačnu ženu, u otprilike trećini sekunde kemijske reakcije buknu u njegovom mozgu, šaljući navalu hormona kroz krvni sastav, šireći mu zjenice, izazivajući crvenilo kože, ubrzavajući kucanje srca i mijenjajući mu napetost mišića. Ako su žene odjek Edenskoga vrta i predznak raja, nije ni čudo što ih je Bog obdario tolikom sposobnošću da nas opčine. Bog nam naprosto pokušava privući pažnju.

Nikada se stoga nemojte zasramiti misleći da ste loši zato što imate snažne spolne želje. To je dio onoga kakvima vas je Bog stvorio kao muškarce. Vaša razina testosterona je otprilike dvadeset puta viša nego u djevojaka vaš dobi te će stoga i vaš žudnje biti puno jače. Područje vašega mozga posvećeno spolnom nagonu također je dvostruko veće nego kod žena!

Međutim, vaš zadatak kao muškarca jeste dovesti u red ove žudnje prema zahtjevima prave ljubavi.

Težite joj s iskrenošću

U Pjesmi nad pjesmama zaručnica primjećuje: “Tako postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smirenje” (Pj 8,10). Žena primjećuje razliku kada je promatrana kao predmet, a kada je gledate kao Božju kći. Zaručnici u Pjesmi nad pjesmama, bile su poznate namjere njezinog zaručnika i način na koji ju je gledao.

OGLAS

Žene vrlo dobro zapažaju kako ih promatrate. Ženski mozak ima naglašenu sposobnost čitanja lica, prosuđivanja pobuda i mijenjanja nijansi govora. Neki znanstvenici smatraju da bi ovo mogao biti način na koji je priroda opremila žene sposobnošću odabiranja prikladnih muževa. Žene su intelektualno opremljene da se zaštite od muškaraca koji ih ne će štititi.

Kada muškarac istinski voli ženu, to ne znači da on prestaje biti opčinjen njome ili da mu ponestaje spolne želje. Naprotiv, on svoju žudnju za njom upotpunjava žudnjom da čini ono što je za nju najbolje. Drugim riječima, on ujedinjuje eros (žudnju) i agape (požrtvovna ljubav).

Suvremeni bi svijet nažalost htio uvjeriti muškarce i žene da je takvo upotpunjavanje nemoguće. Pogledajte samo suvremene televizijske humoristične serije. Koliko se često muškarce u njima prikazuje kao bezumne ženskaroš? Primijetit ćete čak i to da Hollywood homoseksualne muškarce prikazuje kao jedine bezopasne muškarce s kojima žene mogu biti prijatelji. Drugim riječima, žena je u društvu muškaraca samo onda zaista sigurna kada su njihovi zdravi, muževni spolni nagoni ukinuti. Kršćanski su muškarci dužni ženama – i jedni drugima – dokazati da je ovo laž. Kao što reče Josemaría Escrivá: “Potrebna je kršćanska vojna muževnost i čistoća da zaustavi i uništi divljački rad onih koji drže da je čovjek životinja. A ta je vojna vaše djelo.”