Zašto jedni uživaju u životu dok drugi stalno pate?

Zašto neki ljudi kao da jednostavno lete kroz život? Oni kao da nikada ne trpe. Sve što dotaknu napreduje i uvijek izgledaju sretni, kao da nemaju nikakvih problema na svijetu.

Možda se pitate kako to uopće može biti. Uistinu, dok promatrate takve kršćane, možda se pitate: “Što nije u redu sa mnom? Zašto ja moram podnositi jednu nevolju za drugom otkako sam sve predao Isusu? Kad sam bio hladan i mlak u vjeri, sve je bilo dobro. Nisam znao da postoje takve poteškoće dok nisam postao ozbiljan s Bogom.”

Vaš odgovor nalazi se u ovom retku: “… kad ste, tek prosvijetljeni” (Heb 10,32), što znači: “Nakon što ste vidjeli svjetlo.” Dakle, tek kad ste otvorili svoj život Isusu i bili preplavljeni njegovim svjetlom, započela je vaša velika bitka s nevoljama.

Sotona nas napada prema mjeri svjetla koje smo primili i u kojem hodamo. Oni koji hodaju u maloj zraci svjetla nisu prijetnja đavoljem kraljevstvu. On cilja svoju “čestu borbu – patnje” u one koji vole to svjetlo svim svojim srcem i koji uzimaju sve što Krist ima za njih (vidi Heb 10,32).

Takvi sveti nemaju dijela s tamom. Oni se drže vjere koja ih je učinila “patnicima”, vojnicima koji se ne povlače, nego hodaju u potpunoj sigurnosti vjere!

“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje” (Heb 10,35-36).

Autor: David Wilkerson

NAJNOVIJE!