Zašto kršćani i dalje griješe?

Zašto kršćani i dalje griješe?
Foto: Pexels

Istina je da kršćani i dalje griješe, ali zbog vjere u Krista neće namjerno nastaviti živjeti u grijehu. Više nisu robovi grijeha!

Kada su Adam i Eva pokazali neposlušnost Bogu u rajskom vrtu, jedući plodove sa stabla koje im je On zabranio, u svijet je ušao grijeh. Otada se svaki čovjek rađa s grešnom naravi.

Grijeh je svaka misao, riječ ili djelo koje je suprotno Božjem karakteru. Svi griješimo (Rimljanima 3, 23), pa čak i ono što smatramo dobrim djelom često je prožeto sebičnim motivima ili ponosom. Sami ne možemo ugoditi Bogu ili se osloboditi grijeha (Rimljanima 3, 10 ; Propovjednik 7, 10).

Dobra vijest za sve grešnike

Zbog ljubavi prema nama, Bog je poslao svoga Sina Isusa na svijet da živi savršenim životom, a onda umre na križu da bi nam oprostio sve naše grijehe. Oni koji vjeruju da je to istina, uspostavljaju ispravan odnos s Bogom i primaju vječni život. Ovo je sjajna vijest, zar ne?

Kršćanin nije netko tko se samo pridržava određenih vjerskih uvjerenja ili praksi, ide u crkvu, moli se i sudjeluje u određenim sakramentima ili obredima. Kršćanin je osoba koja je, prije svega, odgovorila na poziv Duha Svetoga (Ivan 6, 44), stavivši svoju vjeru u dovršeno Kristovo djelo za spasenje (Ivan 3, 15–18). Kršćani su oni koji su se pokajali za svoj grijeh i prihvatili Isusa kao Gospodara svog života. Ponovno se rađaju snagom Duha Svetoga.

“Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.'” (Ivan 3, 6-7)

To novo rođenje rezultira novom kreacijom (2. Korinćanima 5, 17). Bog daje pokajanom grešniku novo srce koje je sada okrenuto prema poslušnosti i ugađanju Njemu, a ne sebi (2. Korinćanima 5, 9; Rimljanima 8, 5–6). Dok smo ranije bili robovi grijehu, sada smo “robovi pravednosti” (Rimljanima 6, 16).

Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. (Rimljanima 6, 6) 

Ne možemo cijelo vrijeme izbjeći grijeh

Kao kršćani i dalje živimo u tijelu, a tijelo je sklono da želi ono što želi. U Rimljanima 7, 21–23, Pavao priznaje bitku između tijela i duha u svom životu. Svaka bitka s iskušenjem se pobjeđuje ili gubi na temelju toga koliko smo se predali kontroli Duha Svetoga (Galaćanima 5, 16–17).

Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1. Ivanova 1, 8-9)

Iz ovog odlomka jasno je da će i oni koji su se ponovno rodili i koji su otkupljeni Isusovom krvlju ipak griješiti. Kroz misao, riječ, stav ili djelo ponekad ćemo “žalostiti” (Efežanima 4, 30) i “gasiti” (1. Solunjanima 5, 19) Duha Svetoga. Ali ovaj odlomak nas također uvjerava da Bog nudi stalnu, trajnu milost kad god Njemu dođemo s našim grijesima i zatražimo njegovo očišćenje.

Međutim, drugi odlomci pojašnjavaju granice Božjeg oceana milosti.

Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (1. Ivanova 3, 9)

Oni koji su “rođeni od Boga” neće nastaviti živjeti grešno. Kad se ponovno rodimo, mijenja se naša narav i ne možemo nastaviti u grijehu. Krist ne samo da briše naš prošli grijeh; On također transformira naše srce tako da više ne želimo griješiti.

“Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?” (Rimljanima 6, 1-2)

Iako će kršćani i dalje griješiti nakon što su spašeni, promjena srca koju donosi Duh Sveti rezultirat će novim stavom prema grijehu. Grijeh ne može nastaviti biti životni odabir ako smo svoj život predali Isusu.

Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite. (Kološanima 2, 6)

Imamo novog Gospodara. Ne možemo istovremeno biti Kristovi sljedbenici i sljedbenici grijeha. Moramo težiti za posvećenjem.

Griješe li kršćani? Da, ali …

Iskreni kršćani neće namjerno nastaviti živjeti u grijehu. Da, grijeh će uvijek biti na vratima našeg života, pokušavajući se probiti. Ali grijeh nije naš gospodar. Grijeh nam šteti; Bog nam pomaže.

Kada živimo po Duhu i donosimo životne odluke temeljene na Božjoj volji, duhovno rastemo sve više i više. Uvijek ćemo se boriti s grijehom, ali sve dok se borimo znači da se nismo tome prepustili. Namjerno griješiti bez kajanja ili želje za pokajanjem nije nešto što će Bog prihvatiti. Bog će nam oprostiti kada se iskreno pokajemo. To je prava milost za svaki grijeh.

Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! (Kološanima 3, 1-2)

PROČITAJTE JOŠ: