Zašto moj Pastir nosi palicu?

'Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni''

Pastir ne nosi bez razloga svoju palicu. Mišići Njegove ruke dovoljno su snažni da može obraniti svoje stado.

Ako ugledate ženu u plavoj ili zelenoj bolničkoj košulji sa stetoskopom oko vrata, znate čime se ta žena bavi. Ako u vaš dom uđe čovjek, kako bi popravio nešto i nosi čekić, pilu, dlijeto, a oko svog pojasa nosi dodatno alat, onda znate da on nije došao u vaš dom kako bi popravio vaš laptop. Što on jest i što radi jasno je od onoga što drži u rukama. 

Psalam 23 nas uči o tome tko je Gospodin Isus i što je ono što On čini prema onome što nosi. Isus je dobro naoružan. Ovo nam daje dodatni razlog zašto se ne trebamo bojati najmračnije doline: ”Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni”. 

Snažni pastiri

U 19. stoljeću J. L. Porter upoznao je pastire u sjevernom, transjordanskom području. Radilo se o istom području svijeta u kojem je kralj David napisao Psalam 23. Naravno, vremena su se promijenila, no ono što je ostalo isto za to područje jest potreba pastira da budu čvrsti i dobro opremljeni. Evo kako ih je on opisao: 

”Sami pastiri nisu imali ništa od onog mirnog i spokojnog aspekta koji se općenito povezuje sa životom i navikama pastira. Izgledali su kao ratnici koji hodaju na bojno polje: dugačka puška o ramenu, bodež i teški pištolji za pojasom, laka bojna sjekira ili toljaga sa željeznom glavom u ruci. Takva je bila oprema, a njihovi nepokolebljivi i blještavi pogledi te namrštena lica pokazivali su i to vrlo jasno, da su spremni upotrijebiti svoje oružje u svakom trenutku”.

Toliko smo se navikli na nježnost Psalma 23, da možda nikada nismo osjetili čelik koji je umotan u baršun. Dale Ralph Davis o tome piše sljedeće:

”Isus Krist, naš Pastir, nije onemoćali slabić. Naš Pastir je ratnik, kao što su pastiri morali biti. Nitko mu ne može oteti ovcu iz ruke. (Ivan 10,28) Mišići Njegove ruke dovoljno su snažni da može obraniti svoje stado. On ne nosi bez razloga svoju palicu. Očito je dovoljan za sve ono što dolina može baciti na nas”. 

Spurgeon piše da pastirski štap i palica navode Davida na slavljenje Boga, zbog ”objave svoje suverenosti i svoje milostive skrbi”. Richard Briggs predlaže da su štap i palica vidljivi simboli Božje nevidljive prisutnosti, što pak ukazuje na pastira u dolini kao vidljivog simbola Božje prisutnosti”.

Palica kao oružje

Razmislimo o dostatnosti Gospodina Isusa, koja je prikazana u Njegovoj palici i pogledajmo kako ovo može biti utjeha za Njegove ovce. 

Kenneth Bailey primjećuje da riječ prevedena “štap” ima semantički raspon koji može uključivati “štap”, “žezlo” i “oružje”, tako da “palica” nije isto što i štap za hodanje: ”Umjesto toga, to je pastirovo najvažnije oružje za napad, za zaštitu stada od neprijatelja, bilo da se radi o divljim životinjama ili kradljivcima. Sama palica dugačka je oko dva i pol metra s vrhom nalik na buzdovan, u koji su često ugrađeni teški komadi željeza. Zbog toga je ovo moćno oružje”. 

To je razlog zašto tekstovi poput Psalma 2, 9 govore o Gospodnjem Pomazaniku, koji udara narode “željeznom palicom” (vidi također Otkrivenje 2:,27; 12,5). Ovdje se vjerojatno govori o drvenom predmetu, ali sa željezom ugrađenim u njega kako bi se osigurala maksimalna učinkovitost u ruci onoga tko njime rukuje.

Davidov vlastiti izvještaj o njegovom pastirstvu sigurno se odnosi na predmet kao što je štap, dok se on Šaulu predstavio kao borac koji se može suočiti s moćnim Golijatom: ”Tvoj je sluga čuvao ovce za svog oca. A kad bi došao lav ili medvjed i uzeo janje iz stada, ja sam krenuo za njim, udario ga i izvukao mu ga iz usta. Kad bi se digao protiv mene, uhvatio bih ga za bradu, udario ga i ubio”. (1. Samuelova 17,34-35)

9 stvari koje nas slika Dobrog pastira uči o Kristu

Palica kao sigurnosni uređaj

U isto vrijeme, Bailey iskazuje dobre tvrdnje o tome da se pastirska palica nije koristila samo za borbu. On skreće pozornost na Levitski zakonik 27, 32, gdje čitamo o tome da se pastirska palica koristi za brojanje stada. Plan je da dok ovce ponovno ulaze u tor na kraju svakog dana, palica se drži preko ulaza i ovce se broje dok prolaze ispod njega. Ovo je pastirov način osobne provjere jesu li sve njegove ovce prisutne i jesu li na broju. Bailey piše dalje o ovome: ”Tako ovce, koje su u Božjem stadu, mogu primijetiti pastirsku palicu i zapamtiti da je to ”alarmni sustav”, koji se koristi za osiguranje i za sigurnost. Ako se koja ovca izgubi, pastir će biti upozoren tijekom ‘večernjeg brojanja”’.

Ovo je prekrasna ilustracija, budući da oruđe, koje je inače namijenjeno ratovanju, sada ima drugu namjenu. Zaštita ovdje ne leži u činu agresije, nego u simbolu posjedovanja s ljubavlju. Palica u pastirovoj ruci obavlja obje ove uloge. Kakvu udobnost mi imamo ovdje u dolini? 

Palica nam pomaže da znamo, kako kaže John Goldingay, da ”kada je Gospodin s nama, to nije nije samo osjećaj. On ne označava samu prisutnost, nego i djelovanje. Ova prisutnost se izražava agresivnim djelovanjem kako bi se pobijedili neprijatelji i kako bi bili zaštićeni oni kojima je Jahve predan”. 

Pobrojani, vođeni, zaštićeni i utješeni 

Pobijediti neprijatelje i zaštititi ovce: oboje je prisutno u pastirskom djelovanju Gospodina Isusa za nas. ”Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni i nikada neće propasti i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke”. (Ivan 10,27-28) Takav jezik ukazuje naravno, na to da će neki pokušati otimati ovce, na postojanje vanjskih sila koje žele nauditi ovcama. No bez obzira na to, zaštićeni smo u snažnoj pastirovoj ruci, koju pak drži čvrsto Očeva snažna ruka. 

Ova spremnost o zaštiti ovaca proizlazi iz činjenice da Isus točno zna tko Mu pripada. On ”vlastite ovce zove imenom i izvodi ih. Kad izvede one koji su Njegovi, ide ispred njih, a ovce ga slijede jer poznaju Njegov glas”.

Nakon što nas je izbrojao, Isus nas vodi, dok nas vodi, On nas štiti, dok nas štiti, On nas i tješi. 

Neki od nas, koji čitaju ove retke, osjećaju se slabo. Životne okolnosti su nas pritisnule i osjećamo se slomljeno. Ovaj Pastir, Božji sluga, neće slomiti natučenu trsku niti ugasiti tinjajuću iskru. (Matej 12,20, Izaija 42,3) Nježan je prema svoj našoj boli. No, taj isti Isus ”vjerno će iznijeti pravdu”. (Izaija 42,3; Matej 12,20)

Zato neka palica, koja je u Isusovoj ruci, isto tako ojača naša klonula srca. Jer zapamtite:  On vas vodi kroz dolinu, a s druge strane nalazi se dom Gospodnji, u kojoj ćemo prebivati zauvijek. Uvijek se trebamo podsjećati na to kako Biblija završava: na završetku završetaka, Janje pobjeđuje. Janje pobjeđuje, jer Janje je isto tako i Lav. Nikada ne smijemo zamijeniti nježnost našeg Pastira sa slabošću ili Njegovu brigu za nas s nebrigom za sve ono što nam prijeti. 

Autor: David Gibson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

NAJNOVIJE!