Zašto nas Bog poziva na trpljenje i bol?

Pobjeda nije uvijek bez trpljenja i boli.

Iza kratkog razdoblja trpljenja, slijedilo je Kristovo uskrsnuće. Da, i mi umiremo! I mi trpimo! Postoji i bol i postoji žalost.

Ali mi ne želimo trpjeti, ne želimo se boriti niti biti povrijeđeni. Mi želimo bezbolno izbavljenje. Mi želimo nadnaravnu intervenciju. “Učini to, Bože”, molimo, “jer sam slab i uvijek ću takav biti. Učini to – dok ja idem svojim putem čekajući na nadnaravno izbavljenje.”

Ili za naše nevolje krivimo demone! I tražimo nekog čovjeka Božjeg nadajući se da će on izbaciti tog demona da bismo mogli dalje svojim putem bez boli ili trpljenja. I to je to! Lagano i ravno do mirnog života pobjede. Mi želimo da netko položi ruku na nas i otjera svu sušu.

Ali pobjeda nije uvijek bez trpljenja i boli. Pogledajte u svoj grijeh! Suočite se s njim! Ustrajno trpite, kao i Isus. Dopunite što nedostaje njegovu trpljenju. Uđite u to. Trpljenje traje samo tijekom noći; ujutro uvijek slijedi radost.

Bog je pred vas stavio izbor. Njegova ljubav zahtijeva izbor. Ako nas Bog nadnaravno podigne iz svake bitke bez boli ili trpljenja, izjalovit će se sve nevolje i iskušenja; neće biti ni slobodnog izbora ni testiranja kao kroz vatru.

To bi bilo Božje nadnaravno nametanje njegove volje čovječanstvu. On je odabrao susresti nas u našoj suši i pokazati nam kako to može postati put u novi život vjere.

Podnošenje suše pa čak i boli često je u skladu s voljom Božjom: “Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernomu Stvoritelju” (1 Pt 4,19).

Hvala Bogu, trpljenje je uvijek kratko razdoblje prije konačne pobjede: “Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vječnu slavu, sâm će vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi” (1 Pt 5,10).

Autor: David Wilkerson