Zašto nas je Bog razdijelio i natjerao da govorimo različitim jezicima?

Zašto nas je Bog razdijelio, natjerao da govorimo različitim jezicima i zemljopisno odvojio svijet?

Na svijetu ima na tisuće skupina ljudi, a postoji mnogo više jezika i dijalekata. Zašto? Odakle dolazi ta raznolikost jezika?

Odgovor na to pitanje nalazi se u Postanku 11,1-9. Ovaj odlomak počinje izjavom: „Na cijeloj pak zemlji bijaše isti jezik i iste riječi“ (stih 1). Odlomak završava tvrdnjom da je „GOSPOD pobrkao jezik cijele zemlje i odande ih je GOSPOD rasuo po licu sve zemlje“ (stih 9). Što se dogodilo između tih stihova koji su naveli Boga da pobrka ljudski jezik i rasprši ih po zemlji?

Neposlušnost Bogu

Kratak odgovor glasi da nisu poslušali Boga i gledali su kako da sebi daju ime. Pogledajmo kako se to dogodilo.

Prvo, kaže da su „ravnicu našli u zemlji Šinaru te se ondje nastanili“ (stih 2). Što nije u redu s tim? U Postanku 1,28 kaže: „I Bog ih [Adama i Evu] blagoslovi, i reče im Bog: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! I budite gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i svemu živomu što gmiže po zemlji!’“ (vidi i Postanak 9,1. 7).

Stoga je bila Božja volja i blagoslov da se čovječanstvo množi i proširi po cijeloj zemlji. U Postanku 11, međutim, nalazimo da su se ljudi naselili na jednom mjestu i nastojali stvoriti ime izgradnjom velikog i visokog tornja, što ih je spriječilo da se prošire po čitavoj zemlji. Ljudi su se osjećali neovisni o Bogu i samodostatni. Neki također misle da se kula koju su sagradili sastojala od hrama ili svetišta, što bi moglo značiti da su prakticirali idolopoklonstvo. Očigledno su mislili da bi, ako ostanu zajedno, mogli postići velike i moćne stvari.

PROČITAJTE: Zbog čega je Bog pobrkao jezike ljudima na Babilonskoj kuli?

Prema Božjoj riječi, to je bila istina: „A GOSPOD siđe da pogleda grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. I reče GOSPOD: ‘Gle, jedan su narod i svi su jednoga jezika, a evo što su počeli raditi. Ta sada im ništa što naume učiniti neće biti neostvarivo. Hajde da siđemo i jezik im tamo pobrkamo, da jedan drugomu besjedu ne razumiju!“ (5-7). Velika djela čovjeka nisu bila u skladu s Božjom voljom, niti su bila na Njegovu slavu, pa ih je zato Bog osudio.

Bog će ostvariti svoju svrhu

Bog će ostvariti svoju svrhu, na ovaj ili onaj način. Budući da se čovjek nije pokoravao Božjoj volji da se proširi po zemlji, Bog je pobrkao njihov jezik, čime je onemogućio njihov bezbožni trud i prouzročio njihovo širenje u inozemstvo. Zato se kula naziva Babel (doslovno pobrkani, zbunjeni).

Ono što je predivno jest da u sljedećem poglavlju (12) Bog poziva Abrama, blagoslivlja ga i kaže: „Svi rodovi zemaljski tobom će se blagoslivljati“ (12,3). Očigledno je dio razloga zašto je Bog htio da se čovječanstvo množi i širi po zemlji bilo očitovanje Njegove slave i milosti, kako bi bio blagoslov svim ljudima koji su se širili po zemlji. Ovaj blagoslov koji Bog obećava ispunjen je u Isusu Kristu: „Dostojan si  [Kriste] uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine, jer si bio zaklan i svojom nas krvlju otkupio za Boga iz svakog plemena i jezika i puka i naroda“ (Otk 5,9).

Izvor: Biblword.net; Prijevod: Vesna L.