Zašto ne bismo trebali živjeti po osjećajima?

Ako slijediš svoje osjećaje, nećeš ustati iz kreveta kada zazvoni budilica.

Čekati na prave osjećaje znači da ćeš kasniti za svojim rasporedom čitav dan. Ali ako odlučiš ustati i istuširati se, bez obzira osjećaš li se tako ili ne, ubrzo ćeš ustanoviti kako se sasvim dobro osjećaš.

I kad završiš doručak, mislit ćeš da život i nije tako loš. Pravi osjećaji dolaze zahvaljujući tvojim postupcima; ona ne prethode djelu.

Kad god poslušamo Boga, osjećaji će doći na svoje mjesto; preplavit će nas osjećaji zadovoljstva, smisao samopoštovanja. Tragati prvo za određenim osjećajima vodit će nas neminovno u očaj. A ipak neki kršćani čekaju na taj magičan trenutak kada će biti raspoloženi da budu poslušni, kada osjećaju da se trebaju predati Bogu, kada su raspoloženi za molitvu i čitanje Biblije.

Svatko od nas ima zadatke koje ne voli. Ama što nas tjera da mislimo kako trebamo čekati na dobra osjećanja ili raspoloženje da ih učinimo? Krist nije bio raspoložen umrijeti na križu. Propatio je strašnu fizičku bol no što to možemo shvatiti, povezanu s neiskazanom moralnom tjeskobom, dok se Bezgrešni poistovjetio s grijehom svijeta.

Svaki emotivni konflikt poznat ljudskom rodu se previjao od bola u tijelu Božjega Sina. On je išao dalje i bio je poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zašto? Isus je znao da iza poslušnosti slijedi radost. Koliko puta smo obrnuli raspored? Mislimo kako trebamo biti u određenom raspoloženju da bismo poslušali Boga. Ali nema radosti dokle god nema poslušnosti.

Autor: Erwin Lutzer