U svijetu u kojem živimo često se podrazumijeva da je iskrenost uvijek najbolji put i da svatko oko nas želi naše dobro. No Sveto pismo i životno iskustvo uče nas drukčije: živimo u palom svijetu, među ljudima koji su složeni, ranjeni i ponekad vođeni zavišću, ljubomorom ili skrivenim interesima. Upravo zato mudrost nije luksuz, nego nužnost.
Jedna od najvažnijih lekcija koju vjernik mora naučiti jest čuvati svoje riječi. Ne zato što se bojimo ljudi, nego zato što razumijemo ljudsku narav. Postoje stvari koje Bog polaže u naše srce – vizije, snovi, planovi, pozivi – koji nisu namijenjeni svima. Nisu svi sposobni nositi se s onim što Bog čini u tvom životu. Neki se neće radovati tvojem rastu, nego će ga doživjeti kao prijetnju.
Biblijska priča o Josipu snažno nas podsjeća na tu istinu. Josip je imao snove od Boga, ali ih je ispričao ljudima čija su srca već bila ispunjena zavišću. Njegove riječi nisu donijele razumijevanje, nego mržnju. Ne zato što su snovi bili pogrešni, nego zato što su izrečeni u pogrešno vrijeme i pogrešnim ljudima. Istina sama po sebi nije dovoljna – potrebna je i razboritost.
Pismo nas uči da postoji vrijeme za šutnju i vrijeme za govor. Mudrost je znati razliku. Preuranjeno otkrivanje onoga što Bog tek započinje može izazvati zavist, otpor pa čak i otvorenu sabotažu. Neki će te ljudi mrziti ne zato što si učinio nešto loše, nego zato što si blagoslovljen. Tvoja mirnoća može iritirati njihov nemir. Tvoja vjernost može razotkriti njihovu gorčinu.
Nisu svi za tebe
U vremenu društvenih mreža ova poruka postaje još važnija. Ne mora se svaki korak, svaka pobjeda, svaka borba dijeliti javno. Nisu svi koji te prate – za tebe. Neki samo promatraju, uspoređuju se ili čak priželjkuju tvoj pad. To nije paranoja, to je duhovna zrelost. Čuvati ono što je sveto ne znači biti zatvoren, nego odgovoran.
Biblija nas podsjeća da mudra osoba obuzdava svoje riječi. Tvoja vizija je poput sjemena – ono raste u tišini, skriveno ispod zemlje. Nitko mu ne plješće dok klija, ali u pravo vrijeme donosi plod. Ako ga prerano izložiš, može biti uništeno. Zato je ponekad najduhovniji čin – šutnja.
Naravno, Bog je milostiv i sposoban okrenuti i naše pogreške na dobro. On je Josipovu bol pretvorio u svrhu, a izdaju u blagoslov. Ali to ne znači da trebamo zanemariti mudrost. Bog nas poziva da budemo vođeni Duhom Svetim, ne samo u svojim djelima, nego i u svojim riječima.
U svijetu u kojem ne žele svi tvoje dobro, čuvaj svoje srce, svoje snove i svoje riječi. Govori manje, moli više. Kreći se tiho i pusti da plodovi tvog života govore umjesto tebe. Jer Bog vidi ono što drugi ne vide i u pravo će vrijeme On sam učiniti da se ono što je posijano u tišini pokaže u punini.
Amen!
Amen