Zašto nikada ne pijem alkohol?

alkohol
Foto: Pexels

Prije 46 godina, 1971. godine, Gospodin me je svojom milošću spasio od grešnog uništenja koje je uključivalo sve oblike drogiranja i alkoholne ovisnosti. Od toga dana pa do danas ni jednom nisam okusio droge i alkohola, osim putem pričesti kruha i vina, jedino tada.

Smatram li da Biblija od vjernika traži potpunu apstinenciju? Ne mislim to.

Smatram li da je Isus doslovno pretvorio vodu u vino, kako je opisano u Ivanovom evanđelju, čak i ako vino tada nije bilo fermentirano kao i danas? Da, vjerujem.

Smatram li da neki kršćani mogu piti alkohol u umjerenim količinama i da tako ne griješe pred Bogom? Da, smatram.

Nisam ovdje kako bih ikome sudio, niti želim svoja uvjerenja nametati drugima. Jednostavno želim podijeliti zašto sam zadnjih 46 godina potpuno apstinirao od alkohola, jer mi to pitanje često postavljaju.

Prvo, iako sam obožavao drogirati se i pijančevati prije nego sam spašen, nisam uživao u okusu alkohola. Kada sam se odvikao od opijanja, uopće me nije zanimao alkohol. Nije bilo želje ni žudnje.

Situacija je bila drukčija za moju ženu Nancy koja se obratila 1974. godine. Ona je uživala u okusu alkohola i isto se napijala prije nego je izbavljena. Ona se potpuno klonula i kušanja alkohola nakon što ju je Gospodin izbavio. Zašto se igrati s vatrom? Alkohol je u njezinom životu donosio samo grijeh.

Druga stvar, crkva koju smo Nancy i ja pohađali prakticirala je potpunu apstinenciju od alkohola, pa je to postala i naša praksa.

Zaista se ne sjećam da je pastor to podučavao prvih godina. Umjesto toga, učili smo od drugih vjernika, od kojih su neki bili bivši alkoholičari koji su isto bili spašeni. I za njih je bilo potpuno prirodno kada su potpuno prekinuli tu sponu navezanosti na svijet.

Treće, 1973. godine, kada sam imao 18 godina, počeo sam propovijedati, pa su na mene gledali kao svojevrsnog vođu. Kakav sam onda primjer postavljao sa svojim alkoholom? Ako me drugi počnu slijediti, hoću li im pomoći, ili ću ih povrijediti?

Još jedan razlog zašto nisam pio u javnosti je bio taj da su se mnogi vjernici borili s alkoholizmom prije nego su spašeni, a neki su se i dalje borili. Zašto da pred njih stavljam još jednu prepreku?

Četvrto, tijekom desetljeća sam čuo istu tužnu priču zbog koje moram zastati.

Bivši alkoholičar vidi svoga brata ili sestru kako uz jelo piju čašu vina, ili posjete njihovu kuću i u hladnjaku ugledaju pivo. Oni onda pomisle „Ako je njima to OK, i meni je.“ Oni tada popiju samo jedno piće, samo jedno, i opet se vrate u vrtlog ropstva kojeg se ne mogu riješiti godinama.

Stoga, vaša sloboda, koja je između vas i Gospodina, može uništiti braću i sestre oko vas.

Pavao se o ovome očitovao kada je govorio o hrani koja se žrtvuje idolima, ali princip je isti: „I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.“ (1. Korinćanima 8, 11-13)

Ovdje je naglasak kako trebamo više brinuti o slabijoj braći i sestrama nego o vlastitoj slobodi.

Peto, služio sam u mnogim crkvama s različitim kulturama, od kojih neke prakticiraju potpuno apstinenciju, pa idem strožim pristupom kroz život.

Na primjer, služio sam u Italiji i Engleskoj preko 40 puta i ručao sam s kršćanskim vođama koji su uz hranu pili vino ili pivo.

Nikada ih nisam vidio pijane, i nikada nisam pomislio da čine nešto krivo. To je njihova kultura i to je između njih i Boga. (Ovo se čini oprečno onom što sam prije rekao, no nije. Dijelim svoj savjet i uvjerenja, ne želim ih nametati drugima).

Služio sam i u Aziji u više od 40 navrata, najčešće u Indiji, i nikada tamo nisam vidio vjernika da pije alkohol, niti sam to vidio u Africi.

Ponovno, radi sebe, radije bih na isti način živio u različitim kulturama. Tako kada me pitaju o osobnim navikama u strožem okruženju mogu reći da uopće ne pijem.

Šesto, svima nama je zapovjeđeno u Bibliji da trebamo biti budni i oprezni (npr. 1. Petrova 5, 8) gdje se ukazuje kako alkohol vodi do lijenosti, otežane prosudbe, sporog razmišljanja i djelovanja, i do pijančevanja.

Smatram da treba bježati od onoga što uništava (npr. 2. Timoteju 2, 22), pa trčim prema trezvenosti i daleko od svega što dovodi do opijenosti.

Sedmo, ne želim da me veže zemaljska navika. (Desetljećima sam bio ovisnik o čokoladi. S Božjom milosti sam se oslobodio tog ropstva, i ovisnosti o drugoj hrani. Zadnje tri godine naglašavam „putem Božje milosti“).

Jako je lako postati ovisnim o tom jednom piću koje smanjuje nervozu, o jednom piću koje uklanja napetost, o jednom piću koje uklanja strah. O jednom piću.

Možda se na to piće oslanjate više nego na Gospodina? Možda postajete ovisni o njemu? Možda će jedno piće odvesti do dva ili tri?

Unatoč lažima tijela i svijeta, grijeh nikada ne zadovoljava. Umjesto toga, ono vodi do još grijeha, goreg grijeha, a zatim i ropstva.

U kojem smjeru vas vaše pijenje vodi? Upuštate li se stalno u alkohol? Konzumirate li sve jači alkohol i prijatelje nagovarate na isto? Imate li zabave s alkoholom u kojem veličate svoju „slobodu“? Jeste li popili više nego ste planirali, i napili se?

Ponavljam, ne igram se ovdje Boga, i ne glumim suca. No ako ste odgovorili potvrdno na bilo koje od prethodnih pitanja, mogu vam garantirati da ste na skliskom terenu koji vas vodi u krivi smjer, i da će se vaša „sloboda“ vrlo brzo pretvoriti u ropstvo.

Zato imam negativan osoban stav prema „pivo i Biblija“ pristupu službi.

S druge strane, razumijem da crkve žele upoznati grešnike u njihovom habitusu, i pozivaju ih na proučavanje Biblije u ugodnom okruženju. No kada će ti grešnici čuti poziv na spasenje od alkohola i pijančevanja? I koliko bivših alkoholičara posustaje zbog tog okruženja?

Ponavljam, dijelim svoje osobne stavove, i upoznat sam s argumentom da oni koji znaju umjereno piti nemaju borbu s alkoholom.

Za mnoge je to istina, kao i  tradicionalnoj židovskoj kulturi u kojoj se male količine vina uključuju u razne obrede i obroke.

No u zapadnim državama, poput SAD-a, gdje je toliko pijančevanja i dekadencije, radije bih bio u krivu u suprotnom smjeru, i jednostavno ne želim imati ikakve veze s alkoholom na ovom svijetu. I, ponovno, to su moji stavovi, koje dijelim zato što me često pitaju o piću.

Čak i u biblijsko doba kada alkohol nije bio fermentiran kao danas i kada većina vjernika nije potpuno apstinirala imamo ovo upozorenje: „Podsmjevač je vino, vikač silovito piće, nije mudar ni jedan, koji od toga tetura.“ (Mudre izreke 20, 1).

Poanta je da postoje mnogo važnije stvari od pića i hrane, i zato je Pavao napisao „Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.“ (Rimljanima 14, 17).

Neka nam svima bude cilj pravednost, mir i sreća u Duhu Svetomu, što je i primjereno Kraljevstvu Božjem.

Autor: Michael Brown; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Charismanews.com