U današnjoj kulturi gotovo da nema poruke koja se ponavlja češće od: „Samo slijedi svoje srce.“ Ona zvuči romantično, oslobađajuće, čak mudro. No upravo tu poruku Biblija najjasnije dovodi u pitanje. Srce, iako dragocjeno, nije kompas koji nas vodi prema istini – nego instrument koji treba biti podešen i usmjeren prema Bogu.
Biblija otvoreno kaže: „Srce je prije svega prevarljivo“ (Jer 17,9). Drugim riječima, u nama postoji sklonost da pogrešno procjenjujemo stvarnost, da uljepšavamo vlastite motive i da opravdavamo ono što u srcu želimo, čak i kada to nije dobro.
Srce nam može ponuditi privlačne ideje, ali često su to ideje koje nas vode prema grijehu, kratkotrajnim zadovoljstvima i odlukama koje ostavljaju duboke posljedice.
Upravo zato vjernik ne smije slijediti svoje srce – nego ga treba voditi prema Božjoj volji. Srce nije zapovjedni centar, nego učenik, piše Jon Bloom u svojoj knjizi Don’t Follow Your Heart.
Ono treba biti oblikovano kroz molitvu, pokajanje, poslušnost Božjoj riječi i djelovanje Duha Svetoga. Kada se prepuštamo vlastitim osjećajima, možemo izgubiti orijentaciju. Ali kada osjećaje podredimo Božjoj istini, tada srce dolazi na svoje pravo mjesto.
Slijedite Mene, a ne svoje srce
Mudre izreke nas pozivaju: „Pouzdaj se u Gospoda svim srcem svojim i ne oslanjaj se na svoj razum“ (Izr 3,5). To ne znači da ne smijemo razmišljati ili osjećati; znači da ni razum ni osjećaji nemaju posljednju riječ. Bog ima.
Isus ne poziva ljude: „Slijedite svoje srce“, nego: „Slijedite mene.“ On je jedini potpuno pouzdan vodič – ne zato što nam oduzima slobodu, nego zato što nas spašava od vlastite zablude. Kada srce postane bučno, zbunjeno, ranjeno ili buntovno, tada nam je najpotrebnije stati, predati se Bogu i dopustiti da nas On usmjeri.
Kako to izgleda u praksi?
To znači donositi odluke ne na temelju impulsa, nego na temelju molitve. Ne birati ono što izgleda najlakše, nego ono što je pravedno. Ne slijediti ono što nas trenutno privlači, nego ono što donosi dugoročni mir i duhovni rast. To znači da dopuštamo Bogu da korigira naše želje i ispravlja naše motive.
Istinska sloboda nije u slijepom praćenju srca, nego u tome da svoje srce usmjerimo prema Bogu – jedinom koji poznaje naš put bolje od nas samih. Kad On vodi, a srce slijedi, tada hodamo putem istine, sigurnosti i života.
