Kad netko umre ljudi kažu počivao/la u miru Božjem! Je li osoba težila za Božjim mirom dok je bila živa?
Ako ne, zašto bi joj pravedni Bog davao vječni mir?
Je li se osoba pokajala, obratila, povjerovala Isusu? Živimo kao bludnici, preljubnici, alkoholičari, lažljivci, prevaranti, a smrt može doći u sekundi, kad se najmanje nadaš, možda nećeš imati više vremena i priliku spasiti svoj život.
Blago onima koji se smrti ne boje! Vjeruje li itko Isusu kad je rekao jednostavne riječi “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim”, ili kad kaze: “Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.”
Ne plačem zbog umrlih ljudi jučer, danas, sutra, pa sve nas to čeka, svi mi sad jesmo, sad nismo. Plačem jer ljudi sami sebe osuđuju na vječnu odvojenost od Boga.
Plačem radi vas koji ste mrtvi prije nego ste umrli, jer mrtvi pokapaju mrtve. Otrijeznite se ljudi, plačite nad sobom radi svoje grešne naravi i vaše pobune protiv Boga. Zapitajmo se kakvi smo u očima Boga, a ne drugih ljudi.
Autorica: Vesna Lokar
