Dok se u mnogim europskim zemljama današnji dan – blagdan Uzašašća Gospodinova, ili Spasovo – obilježava kao državni praznik, u Hrvatskoj je to običan radni dan.
Ova zanimljiva razlika otkriva mnogo o povijesno-kulturnim prioritetima pojedinih država, ali i o tome koliko je vjerski sadržaj još prisutan u javnom životu Europe.
Spasovo se slavi 40 dana nakon Uskrsa, uvijek u četvrtak, jer prema Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim, upravo toga dana Isus Krist se, nakon uskrsnuća, uzašao na nebo pred svojim učenicima.
Taj događaj ujedno označava kraj njegovog vidljivog boravka na zemlji i prijelaz Crkve u razdoblje čekanja i djelovanja u Duhu Svetom. U Bibliji (Dj 1,9) piše: „Dok su gledali, uznesen bi, i oblak ga ote njihovim očima.“
U zemljama s protestantskom ili katoličkom većinom, poput Njemačke, Austrije, Švicarske, Norveške, Nizozemske i Francuske, Spasovo je neradni dan. U tim sredinama ovaj blagdan i dalje ima snažan kulturni, pa i društveni značaj, bez obzira na razinu osobne vjere pojedinaca. U mnogim gradovima organiziraju se procesije, mise na otvorenom i obiteljska okupljanja.
Spasovo nije držani praznik
U Hrvatskoj, unatoč većinskom katoličkom stanovništvu, Spasovo nije državni praznik. Liturgijski se slavi u Crkvi, ali bez šireg društvenog odjeka. Razlog leži u povijesnim i zakonodavnim okolnostima – Hrvatska ima već određeni broj vjerskih i državnih blagdana koji su neradni dani, pa nije svaki liturgijski blagdan i zakonski prepoznat.
Ipak, Uzašašće ostaje snažna poruka nade i otajstva: Krist, uzašavši na nebo, nije napustio ljude, nego im je obećao Duha Svetoga i trajnu prisutnost – što vjernici širom svijeta s radošću dočekuju deset dana kasnije na blagdan Duhova (Pedesetnice).
Za kršćane Spasovo je podsjetnik na ono što Biblija kaže u Iv 14,3: „Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ U radnom ili neradnom kontekstu, ova nada i poruka ostaju iste – u Crkvi i izvan nje.
