Zašto se redovnice ne udaju?

Zašto se redovnice ne udaju? Je li u redu živjeti u celibatu da bismo služili Bogu? Zaslužuju li takve osobe neke “povlastice” od Boga? 

U Novom zavjetu apostol Pavao bavi se problematikom braka koju je postavila korintska crkva. Pavao kaže da je, što se tiče nevjenčanih i udovica, dobro da ostanu neoženjeni (1. Korinćanima 7, 8).

Iz rane crkve možemo vidjeti da je bilo žena koje su odlučile služiti Gospodinu. Bilo je žena koje su slijedile Gospodina i služile dok su On i njegovi učenici bili na putu (Luka 8, 1-3). Neke od njih možda su bile djevice, neke su možda bile vječnane te su se uz suglasnost svoga supruga pridružile Isusovoj skupini, a neke su bile udovice.

Je li koncept redovnice uopće biblijski?

Redovnice se, prije svega, posvećuju životu službe i duhovnosti, daleko od vanjskog svijeta. One su zapravo ženski ekvivalent redovnika. Velika većina redovnica su unutar rimokatoličke i pravoslavne crkve, međutim, postoji nekoliko protestantskih crkava (luteranska, anglikanska) koje imaju redovnice.

Izraz “časna sestra” je općenit i može se odnositi ili na redovnice (koje žive potpuno zatvoreno u samostanu) ili na sestre (koje djeluju u župi). Sve redovnice moraju se zavjetovati na čistoću, poslušnost i siromaštvo. Neke od njih nikada neće izaći van, niti primiti posjetitelje u svom samostanu, pod mukom ekskomunikacije. S druge strane, sestre su se zaklele i obvezale se da će unutar biskupije ili u inozemstvu raditi u misijama.

U Bibliji nema ničega što zabranjuje prakticiranje redovništva. Mnoge su žene osjetile poziv od Boga da se odreknu ovozemaljskih stvari, ostanu čedne i podvrgnu se autoritetu crkve (poslušnost). Postoji li neki dobar razlog za pretpostaviti da taj poziv nije potekao od Boga? Općenito, Sotona ne poziva ljude da služe drugima i da se predaju molitvi. Zato ima redovnica koje istinski služe Bogu upravo onako kako ih je pozvao.

Zašto se redovnice ne udaju?

Već od 3. stoljeća počele su postojati zajednice u kojima su se žene s istomišljenicama udružile da bi svoj život posvetile Bogu i službi za Njegovo kraljevstvo.

Redovnice koje žive ovako čine zavjet celibata, što znači da se zavjetuju da će se suzdržavati od seksualnih odnosa kako bi se mogle u potpunosti posvetiti Gospodinu. Zato što su dale takav zavjet, redovnice se ne udaju. Prije nego što su položile zavjet, neke sestre su mogle biti u braku ili udovice, ali postajući redovnica, odrekle su se prava na brak kako bi mogle svesrdno služiti Gospodinu.

I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. (1. Korinćanima 7, 34)

Nema ničega lošeg živjeti u celibatu i služiti Gospodinu. Ali ako redovnica vjeruje da njezino služenje zaslužuje spasenje od Boga, ima skroz krivo razmišljanje. Spašeni smo samo vjerom u Isusa Krista. On je žrtva pomirnica za grijehe naše; i ne samo naše nego i za grijehe cijeloga svijeta.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!