Snovi u kojima se pojavljuju preminule osobe često nas duboko dirnu. Mogu probuditi suze, ali i donijeti neobjašnjivu utjehu.
Mnogi se vjernici pitaju: Je li to poruka s neba? Je li moguće da nam Bog govori kroz takve snove?
Sveto pismo nigdje izričito ne navodi da duše preminulih dolaze u snovima svojih bližnjih. Naprotiv, u nas da pokojni čekaju uskrsnuće (Ivan 5,28-29). Božja riječ jasno govori da nakon smrti slijedi sud (Hebrejima 9,27), a ne lutanje duše među živima.
Ipak, Bog u Svojoj mudrosti može koristiti snove kao oblik utjehe. Iako snovi o preminulima ne dolaze nužno od samih duša, mogu biti Božji način da iscijeli našu tugu, podsjeti nas na ljubav koju smo iskusili i da nas približi Njegovom srcu.
Psalam 34,19 kaže: “Blizu je Gospodin onima koji su slomljena srca.” Kada tugujemo, Bog nije daleko. On u potpunosti razumije bol gubitka – i sam je plakao nad grobom prijatelja Lazara (Ivan 11,35). Ako nam se u snu pojavi voljena osoba i osjećamo mir, možda je to Božja nježna milost u trenutku žalosti.
Naša nada nije u snovima
Važno je, međutim, ne tražiti u snovima kontakt s mrtvima. Ponavljano traženje “znakova” ili razgovora s pokojnicima Biblija osuđuje (Ponovljeni zakon 18,10-12). Umjesto toga, pozvani smo tražiti Boga – živoga, prisutnog i vjernog.
Sjećanja koja nam se vraćaju u snu mogu biti Božji način da iscijelimo, oprostimo ili zahvalimo. Možda je preminula osoba nekadašnjim riječima ili djelima ostavila utisak koji Duh Sveti koristi za naš rast i sazrijevanje.
Kada sanjamo pokojne, umjesto da tražimo doslovna značenja, prigrlimo trenutak u molitvi. Zahvalimo Bogu za dar života te osobe i zamolimo Ga da nas nastavi voditi kroz žalost prema nadi.
Jer naša nada nije u snovima, nego u obećanju: “Nećeš ostaviti dušu moju u podzemlju” (Psalam 16,10) i “Bog će obrisati svaku suzu s očiju njihovih” (Otkrivenje 21,4).
Snovi prolaze, ali Božja ljubav ostaje. U Njemu se nadamo susreti s voljenima – ne u snu, već u vječnosti.
