Zašto su ljudi u Starom zavjetu razdirali svoju odjeću?

Kako iskazujete žalost kada iskusite nešto tužno ili bolno? Običaji variraju diljem svijeta.

Jedan je primjer kada ljudi idu na pogrebe u crnoj odjeći. Udovica će možda čak nositi i crni veo kako bi pokrila tugu nad smrću svojeg supruga.

To su sve primjeri žalosti, tuge ili gubitka koji su poznati našoj kulturi.

U Bibliji nalazimo kako su mnogi ljudi razdirali svoje haljine kako bi iskazali snažne emocije poput sramote, ljutnje ili žalosti. Uzmimo Rubena kao primjer. U Knjizi Postanka 37,29 kaže se kako je Ruben, kada je saznao da su njegova braća prodala Josipa kao roba, bio šokiran i da je „rastrgao svoje haljine“. Nekoliko dana kasnije, kada je otac Jakov prevaren da povjeruje kako je njegovog sina Josipa ubila divlja životinja, on je isto poderao svoju odjeću. Svi su njegovi sinovi i kćeri došli utješiti ga, no on je odbio da bude utješen. Rekao je „Ne, s tugom ću sići k sinu svojemu u carstvo mrtvih.“

Job je isto tako razderao svoju haljinu kada je čuo da su mu djeca pobijena (Job 1,18-20). Prije nego je do Elija došla tragična vijest da su Izraelci izgubili bitku i da su Elijevi sinovi poginuli, glasnik je poderao svoju robu (1. Samuelova 4,12-17). I naposljetku, David i svi njegovi ljudi razderali su haljine kada su Šaul i Jonatan ubijeni: „Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi, što su bili s njim. Ridali su i plakali i postili sve do večera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i kućom Izraelovom, što izgiboše od mača.“

Razdiranje vlastite robe označavalo je tragične situacije, poglavito smrti, šoka ili sramote.

Izniman je slučaj međutim bio s visokim svećenikom koji nije smio derati svoju robu. U Levitskom zakoniku 21,10 stoji „A svećenik, koji je najviši među sudruzima svojim, na čiju se je glavu izlilo ulje pomazanja i koji je bio posvećen i obučen u haljine svete, ne smije nositi raščupanu kosu ni razdirati haljine svoje.“ Poseban položaj visokog svećenika i njegove zadaće odvajale su ga od običaja puka, uključujući i žaljenje.

Razdiranje vlastite odjeće u javnosti bilo je snažan prikaz žalosti u drevnim vremenima. Čak i danas praksa je ostala u židovskim zajednicama te se zove Keriah. Međutim, rijetko je spontana i uglavnom se radi unutar ceremonija. Jedna tradicija kaže da onaj koji žali treba razderati svoju odjeću iznad srca, što je znak slomljenog srca.

Tradicija razdiranja odjeće započela je kao izraz duboke žalosti i mentalne potresenosti. Ono je isto tako bilo i žrtveni čin jer je roba tada bila skuplja nego danas, pa je ovo viđeno kao stavljanje statusa i poštovanja na stranu zbog toga što je neki iznenadni događaj vrlo važan.

Privatna je žalost jedna stvar, no roba se razdirala i u trenucima od velike državne važnosti, i tu je praksa možda važna i danas. U Joelu 2,13 prorok poziva ljude na pokoru te kaže: „Razderite srca svoja a ne haljine svoje! Obratite se Gospodu, Bogu svojemu, jer je on milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat milosrđem i požali nesreću.“ Postoje li načini kojima bismo mogli pokazati skupu žrtvu i posvećenje Bogu, kajući se za svoje grijehe i grijehe naše nacije?

Autorica: Sarah Oladokun; Prijevod: Ida U.; Izvor: Christian Today