Mnogi kršćani sumnjaju, odnosno vjeruju da mogu izgubiti svoje spasenje. No što Biblija ima za reći?
Vječni život
David je razumio da je spasenje Božji dar i da ga se ne može zaraditi. (Efežanima 2, 8-9) Nevjerojatno milosrđe ne glasi: ”Bio sam izgubljen, pronašao si me, no ponovno sam izgubljen”. Nakon što je učinio veliki grijeh, molio je i pisao: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Psalam 51, 12) Primijetimo da je David ovdje napisao kako želi da Bog u njemu obnovi postojan duh.
Kako možemo dijeliti Evanđelje sa sigurnom spoznajom u naše spasenje? Isus je rekao sljedeće: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3, 16) Ovi stihovi ne govore: ”Svatko onaj tko povjeruje u mene ne bi trebao propasti, osim ako ne izgube svoje spasenje”.
Ako ljudi misle da mogu izgubiti svoje spasenje, to možda znači da nikada nisu ni bili spašeni. Ili smo dobili vječni život ili nismo. To je vječni, ne privremeni život. Ako nije, onda nismo ni dobili vječni život. Znam da Bog ne pobacuje djecu. Kada Isus uči da imamo vječni život, to je izgovoreno na grčkom obliku prezenta ili nečega što se posjeduje u sadašnjosti, što znači da ti ljudi već posjeduju ili imaju vječni život.
Otpali? (Hebrejima 6, 4-8)
Jedan od ”dokaznih tekstova” koje citiraju ini koji vjeruju da čovjek može izgubiti vječni život jest tekst pisca poslanice Hebrejima, gdje piše: „Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: “U oganj!“ (Hebrejima 6, 4-8)
No ne možemo stati ovdje, jer kontekst je najvažniji.
Kada nastavimo čitati, vidimo da se ovi stihovi odnose na one koji su samo okusili, no nisu i sudjelovali u dijeljenju blagoslova Duha Svetoga, odnosno na one koji su vidjeli čudesa i čuli Evanđelje, no nikada se nisu u potpunosti pokajali i povjerovali u Krista. Ovdje pisac govori o tome da su takvi ljudi primili Božji blagoslov, čuli Evanđelje, no svejedno ga odbacili. Riječ kaže: „Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: “U oganj!“ (Hebrejima 6, 7-8)
VIDI OVO: Je li malo onih koji će biti spašeni?
Okusili, ali odbacili
Oni su možda ”okusili dobrotu Božje Riječi” i podijelili su ”nebeski dar”, odnosno Isusa Krista, ali sami nisu nikada uistinu povjerovali. Oni su dobili samo djelić toga ili primjerak, što znači da ovi stihovi ne govore o onima koji su povjerovali u potpunosti. Kako to znam? Znam da pisac ne piše o vjernicima nego o nevjernicima, jer piše i sljedeće: „A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.“ Primijetite kako pisac piše ”da je s vama dobro”. Vjernici su dobro, no oni koji su samo okusili nisu sigurni, jer se nisu pokajali i povjerovali u Krista. Pisac poslanice ovdje piše vjernicima kako bi ih uvjerio da su oni spašeni (Hebrejima 6, 10-12) i kako bi upozorio one koji još nisu povjerovali u Krista. To je kao da nešto novo kušate i nakon što ste kušali, ne želite to nastaviti jesti. Mnogi lažni obraćenici s vremenom će otići, no neki će ostati u crkvama iz drugih razloga, koji nisu duhovne prirode. No svi oni koji ”napuste vjeru” su oni koji nikada nisu ni imali vjere. Apostol Ivan piše sljedeće: „Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.“ (1. Ivanova 2, 19) Važno je za primijetiti da se Bog ovdje obraća i svecima i onima koji to nisu, vrstama ljudi koje ćemo danas pronaći u svakoj crkvi.
Dragovoljno griješiti (Hebrejima 10, 24-28)
Još jedan tekst koji je navodno ”dokazni tekst” za one koji misle da možemo izgubiti spasenje jest Hebrejima 10. Bog nam daje zapovijed kada nas uči sljedeće: „I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.“ (Hebrejima 10, 24-25) No nakon toga pisac piše ono što mnogi smatraju da su najstrašniji stihovi u Bibliji. Pisac piše sljedeće: „Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznaju istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.“ (Hebrejima 10, 26-27) Zvuči strašno zar ne? No ponovno, ovdje se radi o podjeli na njih i nas, na žito i kukolj. (Galaćanima 5, 23) Oni propadaju, no razlika je sljedeća: „A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.“ (Hebrejima 10, 39) Oni koji ustraju to čine uz pomoć Božje sile.
VIDI OVO: Kako primiti spasenje od Boga?
Oni koje drži Bog
Kada sam se šetao sa svojim sinom dok je bio malen, nisam mu rekao sljedeće: ”Dobro, drži se koliko god čvrsto možeš”! Ne, rekao sam mu: ”Držim te za ruku, neću te pustiti bez obzira na sve”. Ovo je slično onome što je Isus rekao: „Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.“ (Ivan 10, 28-29) To su izvrsne vijesti. Ovdje vidimo da ne ovisi o svecima da se drže za vlastito spasenje, svojim vlastitim trudom.
Apostol Pavao pouzdano piše sljedeće: „Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene.“ (1. Timoteju 1, 12) Pavao tvrdi da je ovo pouzdanje retoričko pitanje, kada postavlja iduće pitanje: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?“ (Rimljanima 8, 35) Znamo, činjenično, da ništa ne stoji između nas i ulaska u Kraljevstvo Božje. (Rimljanima 8, 38-39)
Zaštićeni od Boga
Sviđa mi se zamisao o tome da nas Bog čuva, jer da budem iskren, ako bi ovisilo o meni, nikada ne bih mogao biti spašen. No Juda je napisao sljedeće: „Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju…“ (Judina 1, 24) To znači da ste očišćeni od svih grijeha i što se Boga tiče, vi ste ”bez krivnje u Njegovoj prisutnosti”. Juda nas uvjerava i pišući sljedeće: „Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista – pozvanima.“ (Judina 1, 1)
Sjetimo se kada je Isus išao na križ. Želio je da Otac ”sačuva” Njegove učenike, dok je Isus išao na Kalvariju. Sačuva od koga? Bez sumnje, od Sotone. Zato je Isus molio sljedeće: „Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.“ (Ivan 17, 11) Prije Kalvarije, On ih je čuvao, uz riječi: „Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.“ (Ivan 17, 12) Vidimo da su ili Otac ili Isus čuvali učenike od njihovog Neprijatelja i smrti.
Ne izgubiti ni jednoga
Neki od mojih najdražih stihova su oni koji govore o sigurnosti naše pozicije ispred Boga. Poput stihova gdje Isus govori: „Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.“ (Ivan 10, 28-29) Ako dođemo Isusu, koja je Njegova reakcija? On obećava, a Bog ne može lagati, sljedeće: „Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.“ (Ivan 6, 37-39) Sve znači sve, ne 99%, ili gotovo 100%. To znači da svaki onaj kojeg Bog spasi, ostaje spašen.
Zaključak
Oni koji vjeruju da mogu izgubiti svoje spasenje, možemo li zaista izgubiti nešto što nismo zaradili? Da spasenje ovisi o nama, onda nitko ne bi mogao biti spašen. Apostol Pavao kaže: „U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, zapečaćeni Duhom obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove.“ (Efežanima 1, 13-14) To je zajamčeno, jer je Duh Sveti zapečatio vaše spasenje, (Efežanima 1), čime je potvrdio da ste otkupljeni i da vas Bog posjeduje za cijelu vječnost. Nadam se da vas je Bog doveo do pokajanja i vjere u Isusa Krista. Ako nije, imate veliki razlog za strah zbog onoga što očekuje sve one koji odbace Isusa Krista. (Otkrivenje 20, 12-15; 21, 8)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
