Ne možemo sve u životu imati pod nadzorom. Ali možemo tim negativnim pojavnostima pristupati na različite načine.
Promislimo koliko držimo do odjeće koju ćemo nositi i koliko truda ulažemo u njezin odabir. A zašto nismo toliko obzirni i prema svojim mislima? Zašto pomnije ne odabiremo svoje misli? Istina, misli nam same padaju na pamet. Svejedno, svi možemo odlučivati o tome koje ćemo misli zadržati, a koje odbaciti i nastaviti s onim mislima koje nas čine boljima, a ostaviti iza sebe misli koje nas kvare.
To činimo koristeći dva posebna dara; razum i volju, što su mišići koje moramo svakodnevno jačati. Budući da razum privlači istina, a volju dobrota, svi smo u stanju izabrati ono što je dobro za nas, a odbaciti ono što nije.
Zašto je toliko važno paziti na svoje misli?
Zato što misli određuju osjećaje i emocije, one odlučuju sviđa li nam se nešto ili ne, gledamo li na nešto pozitivno ili negativno. Za većinu ljudi raspoloženje ovisi o mislima. Samo jedna misao – korisna ili beskorisna – dovoljna je da pokrene cijelu lavinu reakcija, koje slijede jedna za drugom poput valova ili cunamija. Jedna nevažna misao može pokrenuti emocionalnu oluju.
Svatko do nas može odlučiti što će vjerovati i što će misliti. Ako se probudimo umorni i onda mislimo samo o tome kako se nismo dovoljno naspavali, kako smo umorni i kako će ljudi na poslu biti naporni itd., dan postaje težak, bez obzira na to koliko bi zapravo mogao biti ugodan i radostan. Ali ako se probudimo s mišlju koliko smo zahvalni za stvari i situacije u svojem životu te za mogućnost da sve činimo bolje nego što smo ih činili jučer, onda možemo biti nasmijani cijeli dan bez obzira na sve tmurne oblake.
Jednostavan primjer za to jest prekid romantične veze. Ako želimo što prije preboljeti tu osobu, moramo prestati prisjećati se svega što je bilo, prestati misliti na tu osobu, jer svaki put kad si dopustimo da na to mislimo, mi osnažujemo te misli i potičemo sami sebe da na njih ne zaboravimo. Misli su poput biljke. Ako ih zalijevamo, tj. posvećujemo im vrijeme, one će nastaviti rasti i cvasti. Bit će nam sve teže zaboraviti osobu koja nam nedostaje ako uporno na nju mislimo i tako stalno hranimo ta sjećanja.
Misli stvaraju osjećaje, a oni se onda nastane u našem tijelu.
Sjetite se samo kad ste posljednji put bili napeti. Jeste li osjećali napetost u ramenima i vratu? A u predjelu trbuha? Jamačno ste se osjećali naduto i otečeno.
Uronimo u to malo dublje. Neki ljudi mogu oboljeti od određenih bolesti samo zbog svojih misli. To su hipohondri. Hipohondrija je anksiozni poremećaj pri kojem si ljudi zamišljaju da su teško bolesni na temelju kakve male neugode ili boli. Toliko su naše misli snažne.
Misliti pozitivno je vrlina.
Dobre misli su dobre navike. Biblija veli: „Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to neka vam je na srcu!“ (Fil 4, 8) Ako mislimo na određen način, bilo to pozitivno ili negativno, to postaje naša navika.
Nažalost, ima ljudi čije misli ih iscrpljuju, a oni su se toliko na to navikli da misle da je to normalno. Ako ste navikli imati negativne misli umjesto pozitivne, uspostavite nadzor nad njima, jer ste vi svoj gospodar i sami odlučujte što ćete misliti. Budite izbirljivi.
Jasno, nekada moramo misliti na probleme da bismo ih riješili ili se pak suočavamo s neugodnim i uznemirujućim vijestima. Ne možemo sve u životu imati pod nadzorom. Ali možemo tim negativnim pojavnostima pristupati na različite načine. Da, priznat ćemo negativne osjećaje, nećemo ih negirati, ali ćemo također zadržati pozitivan pristup, kojim možemo riješiti probleme. Neizravno utječite na svoje osjećaje nadzirući svoje misli. Upravljajte svojim brodom pomoću toga malog kormila – svojih misli – i dospjet ćete na sunčanije obale.
Autor: Luz Ivonne Ream; Izvor: Aleteia.org
