To se može dogoditi kada razbijete tanjur. Ili kada vrućom peglom spalite svilenu haljinu. Može biti neka nesretna slučajnost ili nešto što sam zaboravila. Čim napravim grešku, bez obzira koliko mala bila, počnem vrijeđati sebe govoreći o mojoj nesposobnosti i gluposti.
Stalno si govorim nešto negativno.
“Koji idiot”, šapućem sebi. “Koja gubitnica.”
Nisam baš ljubazna prema samoj sebi. O, ja sam strpljiva, suosjećajna i ohrabrujem druge. Imam svu moguću toleranciju za druge, ali sam brutalna prema sebi.
Ne znam odakle je došla ova navika – ustvari, znam, ali kasnije ću o tome – ali sam već neko vrijeme verbalno zlostavljala samu sebe. Toliko dugo da je postalo prirodno sebe vrijeđati bez ikakvog obzira.
Odakle mi ova navika? Ni od koga drugog nego od oca laži, Sotone. Voli mi predlagati imena kako bih trebala zvati sebe kada pogriješim. Voli me podsjećati na svaki put kada sam pala. Voli gomilati krivnju ili sramotu visoku do neba.
Ali kao što sam rekla, on je otac laži, a imenima kojima me naziva (i inzistira da i ja sebe tako zovem) su lažna.
Pa zašto bih to slušala kada imam Oca koji nježno šapuće suprotno?
Nigdje u Bibliji nisam čitala o Božjem razočarenju, nestrpljenju ili mržnji prema meni. Umjesto toga, čitam o Njegovoj čistoj radosti. Bilo je krajnje vrijeme da poslušam onoga koji govori istinu nad mojom dušom.
Bitna su imena kojim zovete sebe.
“Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.”Jakovljeva 3,2
Kako jezik upravlja, tako se sve ostalo događa. Vaše riječi su važne. Riječi izgrađuju ili razgrađuju, stvaraju ili uništavaju. Kao kaladont kada izađe iz tube, kada riječi jednom izađu ne može se vratiti natrag. Riječi idu naprijed da izvrše svrhu zbog koje su poslane. Riječi kreiraju budućnost, a štetne riječi stvaraju oštećenu i slomljenu budućnost.
Svi mi griješimo, ali ako kontroliramo naše riječi, kontrolirat ćemo sve drugo. Bolje je da vjerujete da su riječi važne.
Ne radi se o tome kako smo stvoreni.
“Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična.” (Postanak 1,26)
Predivno. Čudesno (Psalam 139,14). Remek djelo (Efežanima 2,10). Sveti (Jeremija 1,5). Na sliku Božju (Postanak 1,27).
Tako smo stvoreni.
Nismo slučajnost. Nismo mutanti. Nismo greška. Nismo bezvrijedni i sigurno nismo idioti. Mi smo inteligentna, emocionalna i kreativna bića stvorena sa svrhom i dostojanstvom.
Bog nas naziva drugačijim imenom.
“Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom” (Galaćanima 1,15)
Milošću nas je nazvao izabranima (1 Petrova 2,9). Naziva nas voljenima (Efežanima 1,4). Naziva nas radošću (Izaija 62,4). Zjenicom oka Njegovog (Ps 17,8). Toliko nas voli da su naša imena izrezana na Njegovom dlanu (Izaija 49,16).
Naziva me svojom kćerkom (2. Korinćanima 6,17). I nijedna kćer Kralja nad kraljevima ne bi smjela biti obilježena imenima manje dostojnog od tog – čak ne ni svojim ustima.
Pa evo što biste trebali učiniti:
Budite strpljivi prema sebi.
“Znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću” (Jakovljeva 1,3)
Znam da je lakše reći nego učiniti, ali svo strpljenje i suosjećajnost koje čuvam za druge, učim da i sebi pokazujem. U vremenima kušnje moje strpljenje raste.
Oprostite sebi.
“Podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!” Kološanima 3,13
Od svih ljudi kojima je trebalo oprostiti, oprostiti sebi je bilo najteže. Neopraštanja prema sebi samoj je rak koji bi pojeo moje srce. Moram oprostiti sebi kako bih nastavila napredovati.
Promijenite način razmišljanja.
“Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” Rimljanima 12,2
Riječi koje sebi mrmljam u bradu su započele u umu. Kako bi prestala s negativnim riječima, moram vjerovati u ono što Bog govori o meni, i dopustiti Božjoj preobražavajućoj sili da promijeni način na koji razmišljam.
Prestanite s negativnim monologom.
“Njime (jezikom) blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene.” (Jakovljeva 3,9)
To jednostavno mora prestati. Samozlostavljanje mora prestati. Moj glas ne bi trebao proklinjati nekoga tko je stvoren na sliku Božju.
“I svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljuje svaki um na pokornost Kristu” (2. Korinćanima 10,5)
Moje negativne riječi su suprotne od Božje riječi i moram ih odbaciti i prestati ih govoriti. Moram naučiti svoja usta da budu poslušna Kristu te govore samo Njegovo mišljenje o meni.
Oče, danas molim za oprost svih negativnih i štetnih riječi koje sam izgovorila o sebi. Ne želim zlostavljati sebe na takav način ponovo. Promijeni moje misli i učini da razumijem kako si me čudesno stvorio. Promijeni moje navike tako da svoj jezik koristim da izgovaram nadu i milost nad svojim životom. U Isusovo ime.
Autorica: Sarah Coleman; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com
