Zašto trebate prestati osuđivati svoga supružnika?

Nitko ne želi doživjeti odbijanje od nekoga tko tvrdi da ih voli. U ovom članku donosimo pet razloga zbog kojih biste trebali prestati osuđivati svoga supružnika.

Moramo priznati jedno: brak je najbliskiji odnos između muškarca i žene koji postoji na Zemlji. Muškarac i žena se spajaju u jedno; zbunjujući Božji način sklapanja odnosa. Za vrijeme upoznavanja i sastanaka, dvoje su jednostavno zaneseni jedno drugim. Opraštanje dolazi lagano, a na pogrješke se lako zatvore oči. Nakon toga dolazi veliki dan i dvoje službeno postaje jedno.

Kako par nailazi na probleme u svome braku, tako njihove različitosti neizbježno izlaze na vidjelo. Ljuske spadaju sa očiju i oboje polako počinju uvidjeti nedostatke jedno drugoga. U većini slučajeva, razlike koje su ih privukle jedno k drugome pretvaraju se u nešto što oboje počinje smetati. Postoji jedna šaljiva izreka koja kaže da je ljubav slijepa, ali da brak otvara oči. Ako ćemo biti iskreno, ovdje ima nešto istine. Ako supružnici nisu oprezni, ubrzo upadnu u kolotečinu međusobnog okrivljavanja i prosuđivanja jedno drugog.

Rječnik opisuje osuđivanje kao izražavanje negativnih mišljenja o ponašanju neke osobe, jer mislimo da smo bolji od njih. Drugim riječima, kada osuđujete svoga supružnika, time mu/joj pokazujete da nije dovoljno dobar/dobra za vas. Također im pokazujete da ih ne prihvaćate njih kao osobe, a ništa nije bolnije od toga. Nitko ne želi doživjeti odbijanje od nekoga tko tvrdi da ih voli.

U nastavku slijedi pet razloga zbog kojih biste trebali prestati osuđivati svoga supružnika.

1. Vaš supružnik zaslužuje da s njime normalno razgovarate, ne sud

„Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.“ (Kološanima 4, 6)

Savršeni lijek za sva nerazumijevanja u braku jest učinkovit razgovor, ne sud. Samo zato što je vaš muž zaboravio na vašu godišnjicu braka ne znači da vas više ne voli ili da ne brine za vas. Ako se prema njemu budete odnosili s empatijom i ako ga budete slušali, moći ćete saznati neke istine. Možda je vaš muž imao težak tjedan na poslu. Možda je dobio prijetnju otkazom, zbog čega se malo pogubio.

Ako umjesto osuđivanja budete težili razgovoru s vašim supružnikom, vjerojatno ćete otkriti da su željeli dobro. Otkrit ćete da se ipak niste udali za groznog muža. Učinkovit razgovor znači održavanje poštovanja za vrijeme neslaganja, bez obrambenih gardova, bez spremanja problema ispod tepiha. Umjesto toga, razgovor treba teći na pošten način, uz pokazivanje empatije i slušanjem.

2. Vi ste jedno sa svojim supružnikom.

„On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.“ (Matej 19, 4-6)

Nažalost, mnogi parovi ne shvaćaju težinu poruke, koju stihovi iznad nose. Kako vrijeme prolazi, ne iznenađuje kada vidimo da svaki supružnik živi život za sebe. Ako se bračni odnos nastavi pogoršavati, dvoje supružnika počne živjeti kao sustanari. Kada Bog pogleda na vaš brak, On želi vidjeti dvoje spojeno u jedno, a ne odvojeno dvoje. Zato je, za vrijeme stvaranja, Bog stvorio ženu od muškarca, koristeći jedno od njegovih rebara. Žena je već bila dio muškarca prije nego što je nastala.

Zapovjeđeno nam je da u braku repliciramo istu vrstu zajedništva. Naravno, ovo nije lako za postići, pogotovo zbog našeg palog stanja. No zato je Krist umro na križu; kako bi nas oslobodio sile grijeha. Bog želi da supružnici teže ujedinjenju; duhovnom, tjelesnom i emocionalnom. Pavao potiče muževe neka vole svoje žene kao što vole svoja tijela, jer nitko ne može mrziti svoje tijelo. Umjesto toga, svatko pazi na svoje tijelo. To pojačava činjenicu da je dvoje postalo jedno.

S ovom spoznajom, svaki bi supružnik trebao shvatiti da, kada osuđuju jedno drugo, time automatski osuđuju i sami sebe. Ako volite sami sebe, nećete osuđivati svoga supružnika.

3. Tako pozivate njih da osuđuju vas.

„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ (Matej 7, 1-2)

Jednom sam imala nadglednicu koja je podizala veliku strku, ako bismo kasnili minuti ili dvije u ured. Nije dopuštala mogućnost ljudske pogrješke. Zauzvrat, kad god bi ona zakasnila, moje kolege i ja bismo se uzrujali i upućivali jedni prema drugima ljutite poglede. Time što je osuđivala nas, otvorila je put za to da mi osuđujemo nju.

Na isti način, kada osuđujemo supružnike, otvaramo prostor za njih da mogu početi osuđivati nas. Krist je dao upute da, sve ono što želimo da drugi čine nama, to isto mi trebamo činiti njima. (Matej 7, 12) Ako ne želite da vaš supružnik prosuđuje sve što činite do u detalje, ni sami nemojte osuđivati. Zakon prirode glasi: žanješ ono što si posijao. Ako sijemo u milosrđe i oprost, požet ćemo isto to.

4. Samopravednost kao prljave krpe.

„Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.“ (Izaija 64, 6)

Svi smo mi sagriješili i time smo lišeni Božje slave. Nitko od nas nije pravedan. Kada osuđujemo naše supružnike, time se podižemo iznad njih i dajemo do znanja kako mislimo da smo bolji i pravedniji od njih. No Bog želi da druge stavljamo iznad sebe samih. (Filipljanima 2, 3) Krist je dao usporedbu, govoreći o onima koji su se pouzdali u svoju vlastitu pravednost i koji su prezreli druge.

U Lukinom evanđelju 18, 9-14 čitamo o tome kako su se farizej i poreznik išli moliti. Farizej je stajao uspravno, tvrdeći da je bio pravedniji od drugih ljudi, iznuđivača, nepravednika, preljubnika, pa čak i poreznika. Osim toga, tvrdio je da je postio dva puta tjedno i da je dao desetak od svega što je posjedovao. S druge strane, poreznik se kajao i preklinjao Boga za milost. U konačnici, poreznik je bio taj koji se vratio u svoj dom opravdan.

Bog se ne veseli kada se Njegova djeca međusobno osuđuju. Nije poslao svoga Sina kako bi osudio svijet, nego kako bi se svijet po Njemu spasio. Možemo opomenuti supružnika u ljubavi, ali ne smijemo ih osuđivati. Na kraju svi mi ćemo stajati ispred Boga, na pravednom Sudu i ondje ćemo dati račun za naše živote. (Rimljanima 14, 10-12) U međuvremenu, razrušimo do temelja naše vlastite sudnice, koje smo podignuli u našim brakovima. Zapamtite, Bog je pravedan sudac, a ne mi. (2. Timoteju 4, 8).

„Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži.“ (Rimljanima 14, 4)

5. Postoji uzvišeniji način: ljubav.

„Težite k boljim darovima. Osim toga, ja ću vam naznačiti jedan put beskrajno bolji.“ (1. Korinćanima 12, 31)

Pavao ne omalovažava različite darove Tijela Kristovog: apostole, proroke, učitelje, djela čudesa i one koji posjeduju dar iscjeljenja. (1. Korinćanima 12, 29) Svaki od tih darova velik je i važan. No Pavao zaklinje korintsku crkvu neka čezne za najuzvišenijim darom od svih: darom ljubavi.

Sjećate li se vaših bračnih zavjeta? Zakleli ste se da ćete voljeti jedno drugo u različitim razdobljima vašeg života. Dali ste zavjet za uzvišeniji način. Evo maleni uvid u ono kako bi trebala izgledati ljubav prema vašem supružniku:

„Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznaje? Uminut će.“ (1. Korinćanima 13, 4-8)

Ako volite svoga supružnika na ovakav način, onda ga nećete osuđivati. Vjerovat ćete njihovim namjerama i nećete o njemu misliti zlo. Vaša ljubav prema njima neće nestati.

Autorica: Keren Kanyago; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com

PROČITAJTE JOŠ: