Kako zauzetost poslom može postati naš idol?

Zauzetost poslom je za mnoge postao idol s kojim se treba obračunati. Možda smo zauzetost postavili na prijestolje naših srca, a da to nismo ni shvatili.

Zauzetost je stanje u kojem se mnogi od nas često nalaze. Divim se tomu što su žene u prošlosti prale rublje ručno i nakon toga su još imale vremena za heklanje i šivanje; ne samo osnovnih stvari, već i onih predmeta koji su uljepšavali njihove domove.

Osobno ne poznajem nikoga tko ”ima vremena” za pravljenje čipke. Ja zasigurno nemam. Mi danas imamo strojeve, koji obavljaju polovicu naših poslova, dok hranu kupujemo uglavnom u trgovinama, umjesto da je uzgajamo u zemlji.

Kako smo postali tako zauzeti?

Možda je lakše biti zauzet nego biti u nekom odnosu. Možda su aktivnosti na društvenim mrežama jednostavnije od stvarnog života. Možda ova strka i zbrka miluje naš ego više nego što to shvaćamo. Možda smo zauzetost postavili na prijestolje naših srca, a da to nismo ni shvatili.

Prošle godine, potrudili smo se kao obitelji odvojiti vrijeme za odmor svakoga tjedna; za čitanje Biblije i za ono što smo ubrzo shvatili da je pravo zajedništvo unutar obitelji. Jedna od stvari koju sam tada shvatila jest da trebam pronaći opipljive, praktične načine kako ću se odmarati u Kristu. Načinila sam popis koraka, kojima sam trebala hodati kako bi dobila tu ”čistu ploču” oprosta.

Imala sam procese za ponovno pronalaženje mog identiteta u Kristu. Imala sam procese za uzgajanje ploda Duha u mom životu. No odmor? Stvarni duhovni odmor? Nisam imala mehanizam za to. Kao niti moja obitelj. No bio nam je potreban.

Stvaranje vremena i prostora za odmor Šabata nije jednostavan zadatak. Naša obitelj to nije činila savršeno, no naučili smo to voljeti. Isprva, prije nego što smo pronašli naš ritam u tome, toliko smo bili pod stresom zbog pokušavanja pronalaska odmora, da smo se pitali što je točno Gospodin mislio da odmor jest. Iskreno, gotovo smo odustali, činilo se da je ovaj put pronaći vrijeme za zajedničko štovanje. Morali smo smanjiti i izbaciti nebitne zadatke iz rasporeda, prilagoditi kućne projekte u vezi onoga što je bilo potrebno i čuvati vrijeme obiteljskog odmora kroz pripreme.

Sjećanje na Kristovu smrt na križu do Njegovog povratka je upravo ono u što nas je uputio (1. Korinćanima 11,24). Sa srcem zahvalnim za ono što je učinio za mene i punim nade dok razmišljam o danu, svoje umorno srce i um ponovno stavljam tamo gdje treba biti. Prije je odmor bio usred popisa obaveza i poslovnih poziva, koji su uvijek dolazili u krivom trenutku, projekata kod kuće, obaveza i samoga života. Ali sada je stol za večeru koji je gotovo uvijek bio prekriven radom kod kuće i rubljem koje tek treba odložiti, postao je mjesto gdje nalazim mir. Najvažniji posao na svijetu je već obavljen i sad mu se dolazim čuditi, slaviti ga, odmarati se u njemu. Ova tradicija večere postala je onaj proces koji je mom srcu trebao i nedostajao da učini nešto opipljivo i praktično da izvuče moje srce iz stanja užurbanosti. Van tržišta idola kojima tako jeftino prodajemo svoju dušu.

Ali sada je večernji stol, koji je gotovo uvijek bio prekriven radom kod kuće i rubljem koje tek treba odložiti, postao je mjesto gdje pronalazim mir. Najvažniji posao na svijetu je već obavljen i sad se dolazim diviti, slaviti Ga, odmarati se u Njemu. Ova tradicija večere postala je onaj proces koji je mom srcu trebao i nedostajao da učini nešto opipljivo i praktično da izvuče moje srce iz stanja užurbanosti. Izvan tržišta idola kojima tako jeftino prodajemo svoju dušu.

Dvije su zapovijedi koje se najčešće daju u Starom zavjetu: ne bojte se i poštujte Šabat. Bog zna da nam je subota potrebna. Napravio ga je posebno za nas. Anđeli nemaju subotu. Životinje nemaju Šabat. Ni biljni svijet. Ljudima je potreban odmor koji je jedinstven od ostatka stvorenja.

Zbog čega negiramo sami sebi odmor?

Negirati našu potrebu za odmorom znači zanijekati tko smo i kako smo stvoreni. Pa ipak, tako često upravo to radimo kada naše živote preplavimo aktivnostima. Prihvaćanje naše potrebe za odmorom, prihvaćanje naše nesposobnosti da postignemo ono što spašava naše duše, pokoravanje zapovijedi o odmoru svaki tjedan mjesto je poniznosti. Zauzetost čini da se osjećamo važnima, željenima, traženima. Gladi naš dragocjeni ego i uvjerava nas da smo potrebni. Postaje zahtjevan, proždrljiv idol koji nam krade živote, ali nam dovoljno odvlači pažnju da većinu vremena nismo prisiljeni niti primijetiti štetu koju je napravio.

Zauzetost proglašava suprotnost svakoj od ovih istina ponovnog usredotočivanja. Zauzetost nam laže, uvjerava nas da smo svoji, da možemo naporno raditi i ostvariti svoje ciljeve, nije da su ciljevi loši, da sve što imamo ili ćemo imati je od naših vlastitih snaga i da nas drugi trebaju, ne trebaju nam drugi ni Bog. Zauzetost, ako to dopustimo, može postati idol koji zamjenjuje Boga.

Jedna od najpoznatijih biblijskih ilustracija o zauzetosti donijeta nam je kroz suprotne izbore Marije i Marte.

„Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“ (Luka 10, 41-42)

Marta je imala opravdan razlog da bude zauzeta. Isus i svi Njegovi sljedbenici svratili su u posjet. Naravno, željela je da večera bude savršena, prikladna za Njenog Kralja! Svi ostali ljudi, koji su se nagomilali uokolo, su sigurno djelovali tako preplavljujuće dok je pokušavala svima pokazati gostoprimstvo. A gdje joj je bila sestra? Sjedila je. S obožavanjem skupljala prašinu pred Isusovim nogama dok se Marta znojila brinući o svima. Vidim Martine zajapurene obraze od rada nad vatrom, kosu koja joj bježi s glave i pretvara se u totalni, ludi, kovrčavi, nered koji mi je i poznat kada i sama ovako radim. Haljine su joj bile prekrivene brašnom, umacima i tko zna čime, dok je njezina sestra sjedila ondje s besprijekornom kosom, ni kapi znoja, i njezine haljine svježe i čiste, a lice joj je blistalo prema Isusu koji upravo provodi vrijeme svog života. Marta je htjela ugoditi Isusu. Na svoj način, sigurna sam da su svi njeni napori krenuli iz srca obožavanja. Ali nešto se dogodilo između njezine službe i stvari su se malo izokrenule. To mi se dogodilo više puta nego što mogu izbrojati. Možda i vi imate.

Često sam se pitala da Marta nije robovala u kuhinji, bi li Isus izvukao još jedno čudo od kruha i ribe, kako bi se pobrinuo za sve? Ako je Marija činila pravu stvar, kakav je bio Njegov plan koji je uključivao Njegovu brigu o svima?

Pretpostavljam da neću dobiti svoj odgovor s ove strane neba, ali znam, da je čudno kada moj posao i zauzetost zamagljuju moj pogled na Isusa ili Njegov narod, a ja se počnem osjećati kao Marta, posao je bolje ostaviti nedovršen dok opet ne ispravim svoje srce ili bolje rečeno dok ne stanem dovoljno dugo dok On ne usmjeri moje srce.

Pisac Poslanice Hebrejima potiče nas da pazimo na svoja srca i da se pobrinemo da počivamo u Kristovom dovršenom djelu za nas (Hebrejima 4,11).

Zašto je ovo važno?

Suprotnost odmoru vodi u neposlušnost. Za odmor je potrebna namjernost. I bizarno je teško odmoriti se kad smo iscrpljeni. To je jedan od razloga zašto nas Bog poziva na tjedno resetiranje kako se ne bismo toliko izgubili u tornadu života da se ne možemo sami brinuti za sebe. Potrebna nam je samokontrola, kako se ne bismo pretjerano obvezali i previše planirali svoje živote kako ne bismo došli do onih mjesta iscrpljenosti koja nas vode u neposlušnost. A hrvanje da očistimo naše živote od užurbanosti vrijedno je svake borbe koja će biti potrebna da stignemo tamo! (Matej 11, 28-30). Naš Gospodin nas vodi ovim putem. S odmorom, s blagošću, s poniznošću. Ako smo vođeni u nekom drugom duhu osim ovoga, to nas Gospodin ne vodi. I mi smo slijedili idola.

Neka vam Gospodin da mudrost da vidite prostore duše, gdje vas je zaposlenost opljačkala i milost da skinete s prijestolja idola kakav zauzetost može biti i umjesto toga ga zamijenite s onom vrstom bogoslužja i odmora, koju nam je Marija prikazala pred Isusovim nogama.

Autorica: April Motl; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: