Granice su jako važne u životu kršćanina. Neki kršćani smatraju da nije u redu imati granice, da to ”nije u skladu s Biblijom”, no to je pogrješna teologija koja nema temelja u istinskim biblijskim učenjima, nego u izokrenutom vjerovanju, koje se zasniva na ”okretanju drugog obraza, jer isto to bi učinio i Isus”.
Kao prvo, mi nismo Bog. Mi smo ljudska bića. To znači da se odnos kakav mi imamo jedni s drugima nikada ne može usporediti s odnosom, kakvog Bog želi imati s ljudima.
Na primjer, svaki čovjek voli kada mu se netko ispriča za nešto što mu je učinio ili rekao, a što je tog čovjeka povrijedilo. Ako je na primjer Siniša nešto rekao Ivanu što je Ivana povrijedilo, ako se Siniša iskreno ispriča Ivanu, to će doprinijeti do izglađivanja i popravljanja njihovog odnosa. To je zdravo i normalno. No Bog tako ne djeluje.
Bog je kroz prolijevanje Kristove krvi na križu i po činu uskrsnuća ljudima oprostio, jednom zauvijek. Nakon što smo sagriješili nešto protiv Boga, možemo se ”ispričati” Bogu, reći da nam je žao, no to neće značiti puno ako nemamo odnos s Bogom i ako nismo povjerovali u ono što je Krist učinio za nas. Čak i nevjernik, odnosno čovjek koji ne vjeruje u Boga, može reći Bogu da mu je žao, no to će malo značiti ako čovjek nije povjerovao u otkupiteljsko djelo Krista na križu. Naš Stvoritelj oprašta putem vjere u krvi samo jednom u cijelom našem životu.
Naše pouzdanje veličine zrna gorušice u Isusovu krv omogućuje nam pristup vjernosti Oca i Sina. Nakon što smo jednom povjerovali u Krista, mi postajemo korisnici onoga što je Krist zadobio za nas, kroz smrt na križu i kroz uskrsnuće. (Pročitajte Hebrejima 6, 16-19; 9,16,22-24; 10,10-14; 1. Ivanova 2, 2; Ivan 3,16-18; 19,30; 2. Timoteju 2, 13).
S obzirom na sve navedeno, ne samo da nam je dopušteno uspostaviti zdrave granice u odnosima s drugim ljudima, nego je to čak i poželjno, radi naše vlastite dobrobiti. Bez obzira na to za što nas se okrivljava, bilo kroz otvoreno agresivno ponašanje ili kroz pasivno-agresivno okrivljavanje uz navođenje prikladnih biblijskih stihova, kojima nam se želi, ”za naše dobro” pokazati da ne smijemo imati granice u odnosima s drugim ljudima (dok u isto vrijeme oni smiju imati jasne granice prema nama), Bog nam u svojoj Riječi jasno potvrđuje da trebamo imati uspostavljene granice i da trebamo nakon toga biti mirni, jer nismo učinili ništa ”pogrješno”.
Iz Pavlove poslanice Rimljanima 12, 18 čitamo sljedeće:
„Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!“
Nažalost, koliko god da se mi trudili, neće nam biti moguće živjeti u miru sa svim ljudima oko nas. Zašto? Zato što mnogi ljudi, pogotovo oni koji nisu vjernici i koji ne poznaju Boga, imaju običaj vrlo često prelaziti granice drugih ljudi, pogotovo ako one nisu strogo određene. To se može dogoditi u svakoj vrsti odnosa, bilo da se radi o odnosu roditelja i djeteta, supružnika, pastora i vjernika ili jednostavno dvojice prijatelja. Razlog toga jest taj jer i dalje živimo u palom svijetu i jer smo i dalje grješnici.
Usprkos suprotnom mišljenju, uspostavljanje granica u odnosima vodi do uživanja u odnosima
Usprkos suprotnom mišljenju, koje često proizlazi iz želje za kontrolom drugog čovjeka ili iz pukog neznanja što je ipak rjeđe slučaj, uspostavljanje granica uvelike će doprinijeti do življenja u miru s drugima. Neki ovdje mogu reći ”ne trebaju nam granice, imamo Isusa” i to je točno. Imamo Krista, Krist je naš i mi smo Njegovi, ako smo povjerovali u Njega. No baš Zato što imamo Krista, Krist nikada od nas neće željeti da ostanemo u nekom odnosu ili da činimo nešto što bi mogli biti nama na štetu. Štoviše, Duh Sveti će nas voditi prema uspostavljanju zdravih granica u našim odnosima s drugim ljudima. To nije sebično, to je mudro i vrlo zdravo. No ovdje trebamo imati na umu neke stvari.
Postavljanje granica ne izgleda u obliku postavljanja ultimatuma ili prijetnji. Postavljanje granica ne izgleda drsko, bezobrazno niti kroz prijetnje za drugu osobu. Postavljanje granica ne znači da trebamo oko nas izgraditi zidove, ne doslovne, nego zidove u pogledu toga tko nam može i smije prići i kako. Postavljanje granica ne znači da moramo isključiti osobe iz naših života (na primjer ”blokirati” ih na Facebooku ili ih potpuno isključiti iz naših života). U ljubavi se uvijek uspostavljaju zdrave granice, kako za nas tako i za druge ljude.
Primjeri zdravog uspostavljanja zdravih granica kroz rečenice koje možemo izreći drugim ljudima
Evo nekih od rečenica koje možemo i trebamo izreći drugim ljudima, a koje znače da smo uspostavili granicu:
”Molim te, ne diraj me”.
”Nije ti dopušteno da tako razgovaraš sa mnom”.
”Osjećam se napadnuto i izmanipulirano i ne želim više sudjelovati u tome”.
”Tvoje flertovanje na društvenim mrežama mora prestati”.
”Ti ne možeš određivati kako ću odgajati svoju djecu”.
”Ako ne želiš pomoći, zamolit ću te da odeš”.
Ovo su samo neki od primjera kojima se možemo poslužiti kako bismo uspostavili granicu. Treba imati na umu da će nekim ljudima možda biti svojevrstan ”šok” ako odlučimo uspostaviti granice, pogotovo ako to prije nismo običavali činiti, no to je dobro. Kvalitetni ljudi, ljudi za koje Bog želi da budu dio naših života, poštovat će naše granice, kao što i mi trebamo poštovati njihove. S druge strane, oni ljudi koji ne trebaju biti dio naših života često neće poštovati naše granice i oni će otići, jer i trebaju otići. Nije svaki odnos s ljudima nama na izgradnju i po Božjoj volji.
Trebamo uspostavljati granice u međusobnim odnosima s drugima. Ne samo da će nas to spriječiti da budemo ”iscijeđeni” u odnosima, nego će naše odnose učiniti daleko kvalitetnijima. Osim toga, Bog nas je pozvao da u ovome životu budemo Njegovi veleposlanici, a ne mučenici. (2. Korinćanima 5, 20).
