Ako smo nanovorođeni vjernici, iskusili smo trenutak kada je Isus Krist došao u naše živote i oslobodio nas od grijeha. No također smo mogli vidjeti i našu sklonost ka tome da se ponovo vratimo u ropstvo našom neposlušnošću Bogu.
Iz naših osobnih iskustava vidjeli smo koliko je grijeh jak, a koliko je naše tijelo slabo. Možemo se potpuno poistovjetiti s riječima apostola Pavla koje je u poslanici Rimljanima 7,24 zapisao:
„Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?“
Ovo je velika istina koja govori da je naše tijelo, naša stara priroda još uvijek grešna, čak i ako smo potpuno opravdani i ako nam je svaki grijeh oprošten. Kao takva, ova priroda će uvijek tražiti svoje, a to je da će uvijek voditi u grijeh. Tu su naravno i grešne navike koje svatko od nas ima, i kojih se jako teško osloboditi. Iskušenja, nečisti duhovi, demoni… to je sve vojska koja zajedno radi na tome da nas ponovo zarobi.
Bog nas najbolje poznaje i vidi naše srce. Vidi i razumije koliko smo slabi, i da ne možemo sami. Ono što On očekuje od nas jest naša želja da budemo slobodni od grijeha i loših navika. Ako ona stvarno postoji u nama, ako nam je teško kada sagriješimo, ako mrzimo grijeh i borimo se protiv njega, onda će nam Bog dati snagu i da ga se oslobodimo.
Ako u nama ne postoji ova želja da budemo slobodni od grijeha, ako nam nije teško kada sagriješimo i ako ne mrzimo grijeh, onda ćemo ostati robovi grijeha. I to je upravo slika izraelskog naroda kojeg je Bog oslobodio egipatskog ropstva, da bi na kraju završili u babilonskom ropstvu, a sve to zbog neposlušnosti. Isus Krist nas je oslobodio za slobodu, a mi dalje biramo hoćemo li u njoj živjeti ili ćemo se dati ponovo u ropstvo. I ono što uvijek moramo imati na umu jest da ako se pokajemo zbog počinjenog grijeha, Bog će to oprostiti, ali će uvijek biti posljedica. Posljedice će se osjetiti kako u našem životu, tako i u životu ljudi oko nas.
Mnogi od nas mogu posvjedočiti da se još uvijek bore sa starim navikama i grijesima, te izraziti ozbiljnu zabrinutost zbog toga. Ono što možemo učiniti jest ohrabrivati jedni druge u borbi sa grijehom, savjetovati se i moliti jedni za druge. Ali će ipak svatko od nas morati ustati, uzeti oružje i izboriti se protiv grijeha u svom životu. Bog nas poziva na to da se borimo, a On će dati pobjedu. On neće dati instant rješenje dok se mi odmaramo u hladu. Mi smo ti koji trebamo krenuti u borbu, i onda će On silno djelovati i dati nam pobjedu, isto kao što je izraelskom narodu dao Obećanu zemlju, ali ih je prvo poslao da se bore protiv divova koje je rušio pred njima. Bog je srušio zidove Jerihona, ali su ipak Izraelci morali šetati oko njih. Moramo krenuti u borbu, a ostalo je na Njemu. I naravno, neće biti lako, ali vrijedno je boriti se.
Ne vjerujem u lake i brze korake do slobode od grijeha, ali ako bih morao u par rečenica reći kako do slobode, prvo bih rekao da ako želimo biti slobodni od grijeha moramo to stvarno željeti cijelim srcem.
Ako u nama postoji samo jedan postotak ljubavi prema nekom grijehu, nećemo se osloboditi od njega. Drugi korak je da krenemo u borbu protiv njega, da damo sve od sebe u to. I dok ovo činimo nikad ne smijemo zaboraviti da je Bog s nama. Onog trenutka kada podignemo mač da udarimo u grijeh, Bog će ga poraziti i dati nam slobodu. Bez Boga nema pobjede, ali također pobjede nema ni bez naše čvrste odluke i konkretnog djelovanja po tom pitanju.
Autor: Zoran Tornjanski
