Žena za koju mi je drago da je nisam oženio
Foto: Unsplash

Nismo čak ni odlazili u kafić, jer bi nam naša šetnja bez riječi do tamo ubila svaku želju za pićem. Već čitav tjedan nije razgovarala sa mnom, tako da sam znao da nam prognoze nisu baš najbolje. Znao sam da nakon današnjeg razgovora naš odnos više nikada neće biti kao prije.

Sjedili smo na hladnim metalnim klupama pod oblačnim nebom. Nisam shvaćao ni riječ od onoga što mi je govorila – kako više nema nade za ljubav među nama, da možemo ostati prijatelji…

Bilo je to kao da je neko jednim dodirom pokrenuo sve one “domine” koje sam u posljednje dvije godine redao u sebi, tako da su se počele spiralno rušiti. Još uvijek nisu sve popadale, ali proces njihovog padanja je neupitno započeo.

VIDI OVO: 5 stvari koje bih volio da sam znao prije braka

Bilo je to gotovo identično prolaženju kroz fizički šok – vaš mozak nekako sprječava da vas odmah obuzme bol unatoč tome što ste već svjesni što vas je zadesilo. Iako je izgledalo da sam fizički već osjetio ono što me je snašlo nakon tog razgovora, nekako sam uspio doći nazad do studentskog doma, a onda smo se tu, u dvorištu doma, razišli.

Liftom sam se popeo do svoje sobe, još uvek zapanjen. Shvatio sam da sam se, u stvari, nadao da je njezina šutnja tijekom prethodnog tjedna značila nešto drugo, ma koliko bila mala ta nada koja je tinjala u meni.

A ovo je dio koji mi se duboko urezao u pamćenje – ušao sam u svoju sobu, nesposoban učiniti bilo što. Bacio sam se na krevet i ostao tamo u poluležećem položaju usred svih tih razbacanih jastuka i plahti, nepomičan. Nikoga nisam nazvao niti poslao poruku. Nisam otvorio svoj laptop. Nisam čitao. Nisam plakao. Samo sam sjedio/ležao tamo preko sat vremena, nesposoban razmišljati što bi ustvari trebao učiniti.

Rastanci su bolni.

Lako je promatrati propadanje odnosa nekog drugog i možda osjećati sažaljenje, a onda jednostavno nastaviti svoje svakodnevne poslove. Ali, ako se udubimo, mogu vam potvrdi kako su rastanci razorni. Oni vas guše. Kad god se dogode, šokantni su. Ne mogu ni zamisliti do koje dubine su ljudi razoreni iznutra dok prolaze kroz razvod ili kada bivaju prevareni.

Pa ipak, u periodu lomova, potrebne su vam mudre riječi saveta i ohrabrenja. Stoga, evo nekih koje sam ja dobio tijekom godina.

Druga najbolja supruga na svijetu

Nekoliko dana nakon toga, sreo sam se s jednim profesorom, porijeklom s američkog juga. On je bio taj kod koga su odlazili svi koji su imali ljubavnih problema. I postojao je razlog za to. Jednostavno je odisao iskustvom i mudrošću. Ispričao sam mu svoj slučaj, a on mi je odgovorio svojim jakim južnjačkim naglaskom:

“Gle, Ethane, Cecilia je, možda, druga najbolja žena za tebe. Ali, kada se radi o nečemu tako ozbiljnom kao što je brak, mi svakako ne bismo pristati na broj dva, zar ne? Mi želimo broj jedan! Zato, ako ti se zatvaraju vrata sa Cecilijom, to samo znači da je ona, za tebe, druga najbolja, a ne prva!”

Otvori svoj dlan, čak i nakon venčanja

Iako je ono što je rekao bilo točno, izvršenje toga je i dalje bilo bolno. Meni se Cecilia jako sviđala i u svakom smislu mi je izgledala kao prva i jedina opcija za mene. Smatrao sam da je, nakon dvije godine veze, zaista dobro poznajem.

VIDI OVO: 4 znaka da veza nije od Boga

Ono što mi je moj profesor zatim rekao bilo je nešto što ću pamtiti dok sam živ. Izvadio je olovku iz džepa svoje košulje i držao je na otvorenom dlanu.

“Gle, Ethane, ovo je Cecilia. I ono što ti sada želiš (stegao je olovku zatvorivši šaku) jeste da je čvrsto uhvatiš i ne daš joj da ode… Ali, ono što je potrebno da naučiš jeste kako svoju šaku držati otvorenom pred Bogom. I, ako On želi,…“

Iskoristio je svoju drugu ruku da podigne olovku s dlana koji je otvorio.

“…On će je ili zadržati ovdje, ili će je ukloniti s tvog dlana. On će svakako učiniti ono što On želi, ali tebi će biti lakše ako si prije toga već otvorio svoju šaku.”

Ali ono što je zatim rekao me je zaprepastilo.

“Prije mnogo godina sam oženio moju Slatku Sue. I kada sam je oženio, pomislio sam: ‘Da, to je to! Ona sada pripada meni!’

Ali, Ethane, prije samo pet godina, moja Slatka Sue je dobila rak. Tada me je Bog poučio da, iako je ona moja žena, moram je držati na otvorenom dlanu, jer će mi je On, možda, odatle uzeti.”

Ostao sam bez teksta!

Posljednje što bih poželio je bilo da je oženim, a da mi je onda Bog uzme iz ruke. Srećom, njegova supruga se oporavila i danas je živa i zdrava. Bog mu je dozvolio da je zadrži još nekoliko godina. Ali ono što sam iz tog primjera shvatio je da brak nije ciljna linija. Ne postoji trenutak u ovom životu u kojemu možemo skupiti svoju šaku oko onoga što želimo (ili posjedujemo) i onda to zauvijek sačuvati.

O puštanju

U Cecilijinom slučaju radilo se o tome da je njenom govoru nedostajalo crno i bijelo. Sve je uvijek bilo sivo. Držala me je u lažnoj nadi kako “sada nije pravi trenutak”, ali da će “kasnije možda biti”. To je dovelo do toga da naredna tri mjeseca provedem u odbijanju da se odvojim od nje i krenem dalje, čvrsto se držeći nade kako će to “kasnije” ipak doći.

VIDI OVO: 7 znakova da je vaša veza potvrđena od Boga

Ako se nađete u situaciji da vam osoba nije u potpunosti zatvorila vrata, već dala naznaku kako možda ima nade u budućnosti, morate istjerati stvari na čisto. Baš sam jučer razgovarao sa prijateljem s Cape Codea koga je ostavila djevojka s kojom je bio u ozbiljnoj vezi. Međutim, kada je presjekla, nije to baš jasno učinila.

“Tužan sam, ali nisam izgubio nadu”, rekao mi je preko telefona, “nije jasno rekla da je zauvijek gotovo, već samo joj treba malo prostora.”

Za njegovo dobro, nadam se da je govorila istinu. Također za njegovo dobro, nadam se da će mu, bilo kakvu konačnu odluku da donese, to priopćili što je moguće prije. Moj savjet njemu je bio:

“Nemoj je vječno čekati. Postavi joj ultimatum. Neće njoj ništa biti jasnije u prosincu ono što joj nije bilo jasno u lipnju ukoliko vas dvoje budete odvojeni i ne budete razgovarali. Natjeraj je da napravi poštenu stvar i da bude iskrena pred tobom što je prije moguće. Nije pošteno od nje očekivati da ti unedogled čekaš da se ona sredi i donese konačnu odluku. Konačno, ona može brzo shvatiti sviđaš joj li se ti ili ne, a kada to shvati, mora biti otvorena i jasna. Za vaše dobro.”

I ja sam prolazio kroz takva iskustva češće nego što bih volio priznati. Ljudi su spremni da na sve moguće načine ublažavaju situaciju, ali to na kraju donosi više štete nego koristi. Mislim da je u ljudskoj prirodi čvrsto uhvatiti nekoga nadajući se da će on promijeniti mišljenje. To može biti prvi korak u procesu tugovanja (poricanje?), ali u tom stanju se ne smije ostati vječno.

Ako osoba koja ima namjeru prekinuti s vama koristi nejasan jezik, postavite joj ultimatum. Dajte joj do znanja da ste spremni da joj ostavite vremena i prostora kako bi sredila svoje misli, ali da nećete vječno čekati. Natjerajte je da bude odgovorna osoba.

Isto tako, ako ste vi osoba koja prekida vezu, budite jasni. Nemojte ići izokola i izbjegavati iskren i otvoren razgovor. Danas će zaboljeti, ali na duge staze tako će ipak biti lakše.

Ne uskačite odmah u novu vezu kao zamjenu za staru.

Zaključak

Istina je, prekidi su grozni za sve sudionike. To je ona vrsta duboke i dugotrajne boli koja može ostaviti trajne posljedice ako se tretira na pravi način.

Ipak, prekid ne predstavlja kraj svijeta. Preboljet ćete i shvatiti da na ovom svetu ima još mnogo prilika za vas.

Nadam se da vam je ovaj članak bio od pomoći.

Autor: Ethan Renoe; Izvor: Faithit.com; Prijevod: Viseodzivota.com

PROČITAJTE JOŠ: