Kršćanska autorica i govornica Katie Souza upozorava da se svijet približava globalnoj borbi za hranu te da vjernici imaju sve manje vremena za pripremu.
U svojoj seriji poučavanja pod nazivom „Ratovi za hranu“, Souza ističe da proročka upozorenja treba shvatiti ozbiljno, pripremajući se i duhovno i praktično za ono što vjeruje da dolazi.
Proročka upozorenja i važnost pripreme
Souza tvrdi da nije jedini glas koji najavljuje nadolazeću krizu. Pozivajući se na brojne proročke lidere, navodi kako mnogi ukazuju na kraj desetljeća – točnije razdoblje oko 2029. i 2030. godine – kao vrijeme velikih previranja. Prema njezinim riječima, hrana i voda postat će najvrjednija roba na zemlji, prenosi Charisma News.
„Ne smijemo više odgađati“, poručuje Souza. Naglašava da sama molitva i post neće biti dovoljni: „Moramo postiti, moliti, ali se i pripremiti“. Kao biblijski uzor navodi Josipa koji je u Egiptu proveo sedam godina skladišteći žito kako bi preživio glad. Souza potiče kršćane da, gdje god je to moguće, počnu proizvoditi vlastitu hranu, uzgajati stoku ili vrtlariti, kako bi u oskudici mogli nahraniti svoje obitelji, ali i pomoći drugima.
„Otvoreno nebo“ nasuprot idolopoklonstvu
Središnja tema njezine poruke je koncept „otvorenog neba“, duhovnog stanja koje omogućuje Božju providnost. Souza upozorava da idolopoklonstvo – bilo da je riječ o novcu, društvenim mrežama ili čak samoj hrani – može „zatvoriti nebo“, što kroz povijest često rezultira glađu.
Kao model za preživljavanje u oskudici ističe Isusovo čudo umnažanja kruha za pet tisuća ljudi. Souza navodi tri ključna koraka:
- Priznavanje Neba kao izvora: Gledanje u Boga, a ne u okolnosti.
- Zahvalnost i slavljenje: To su ključevi koji otvaraju prozore nebeske.
- Velikodušnost: Čak i u oskudici, ne smijemo biti sebični.
Souza zaključuje da se vještine uzdanja u Božju providnost moraju vježbati sada, dok hrane još ima u izobilju. „Trebamo se pripremiti u duhu i u naravi“, poručuje, pozivajući Crkvu da ne ignorira znakove vremena.
Pa to se već događa, veliki dio azije i afrike su gladni. To što mi europljanji to nevidimo jer se nama to trenutno ne dešava, ne znači da se drugdje u svijetu ne dešava. Kao i obično reagira se kada je bijela europska guzica ugrožena.