Ispovijest žene koja je prva zavirila u Isusov grob: Otvorili smo ga, a onda se s instrumentima dogodilo nešto čudno

Kada smo otvorili grob Isusa Krista, instrumenti su prestali raditi, izjavila je u intervju makedonskom listu Dnevnik, Antonija Maropolo, kemijski inženjer Nacionalnog tehničkog sveučilišta u Ateni, koja je bila vođa tima stručnjak koji je prošle godine napravio jedinstven pothvat u svijetu otvarajući grob Isusa Krista u Jeruzalemu, odnosno na mjestu Njegova uskrsnuća.

Mediji su tada pisali da su se prilikom otvaranja Svetog groba dogodili čudni fenomeni na nebu, te su se čuli zvuci trube. Maropolo to nije vidjela, ali je uočila nešto drugo.

“Ja to nisam rekla, jer sam u trenutku otvaranja Svetog groba bila unutra s drugima. Nije bilo takvog fenomena, ali kada sam izašla napolje, otkako smo počeli istraživati grob, instrumenti koje smo prethodno postavili na ploču groba da bi zabilježili svaki trenutak, vibracije i slično, jednostavno su se isključili. To je bila činjenica. Ne mogu to objasniti, ali sam sve snimila. Sa sigurnošću mogu reći da oko tog mjesta postoji neka energija, koja je vrlo, vrlo jaka.

Naš posao na ovom projektu doživjela sam s velikim poštovanjem i zavjetom prema ovom jedinstvenom spomeniku kršćanstva. Cilj je bio da se anuliraju deformacije svete Edikule, koje su bile vidljive na vratima nakon restauracije od 1810. godine. Bilo je uočljivo da i podzemne vode ugrožavaju objekt, i da ima promjena na terenu. Otvaranje Isusova groba je bilo jedinstveno i izazovno, jer smo to morali učiniti bez ikakve greške. Istovremeno, predstavljalo je i veliko iskustvo, emocionalno i religijsko, jer se događalo sedam stoljeća nakon posljednjeg otvaranja.

Kada smo uklonili ploču, u Svetom grobu nije bilo nikakvih predmeta. Nisam ni očekivala da ćemo nešto naći. Našli smo prazan grob, pri čemu su bila vidljiva oštećenja na donjoj ploči groba. Ona je kamena i na njoj ima rezbarija. Ploča je bila slomljena, a bilo je i sitnih kamenčića. Naravno, izvršili smo potrebne reparacije, ali slomljenu ploču smo ostavili onakvu kakva jeste. Samo smo je prekrili s bijelom mramornom pločom”, kaže Maropolo.

Postoje različita mišljenja je li baš na tom mjestu bila pećina u koju je Josip Arimatejski sahranio Isusa. Imali sumnje u to, bilo je pitanje novinara Dnevnika.

“Ono u što sam sigurna jeste da je ploča koju smo otkrili upravo ona iz razdoblja cara Konstantina i carice Jelene. To znači da sam uvjerena kako je ovo upravo to mjesto, koje su oni otkrili kao Sveti grob i gdje su napravili crkvu”, kaže Maropolo.

Njezin i zadatak njezinih kolega stručnjaka nije bio samo izvršiti rekonstrukciju Kristova groba, već i cijele crkve Edikule. Projekt je uključivao uklanjanje željeznih stubova koji su podupirali crkvu sa svih strana, a koji su bili postavljeni 50-tih godina prošlog stoljeća. To je podrazumijevalo ojačavanje kamenih blokova od kojih je izgrađen hram podignut 325 godine od strane rimskog cara Konstantina na mjestu za koje se vjeruje da je sahranjen Isus Krist.

U Bibliji, u Evanđelju po Mateji, piše da je nakon smrti Isusa razapetog na križu na mjestu Golgota, Josip uzeo njegovo tijelo, umotao ga u bijelo platno i sahranio u pećini u kojoj je izdubio vlastiti grob. Konstantinovu crkvu na Svetom grobu uništio je muslimanski kalif Al-Hakim 1009. godine, a u 12. stoljeću križari su joj dali sadašnji izgled. Posljednji put je bila rekonstruirana u 19. stoljeću. S njom je upravljala Grčka pravoslavna crkva, Jermenska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva.

“Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!” (Luka 24,5-6)