Tog me je jutra Bog podsjetio što je moj najveći poziv kao žene. Pozvana sam držati ruke podignutima.
Nedavno sam se vozila na posao i molila za mog supruga. To često radim, ali sam to jutro posebno molila Boga da pokrije mog supruga svojim Duhom.
Kada živite s nekim dovoljno dugo tada počnete primjećivati suptilne naznake koje bi svijet možda mogao promašiti, a večer prije sam primijetila da je moj suprug prilično iscrpljen.
Imao je i dalje svoju radost, divan osmijeh, predivne oči, te me je i dalje ljubio prije spavanja, ali negdje između svega toga osjetila sam umor. Znate li na što mislim? Onaj osjećaj koji je vrlo često s nama. To je ta melankolija, primjesa nemira ili možda manjka ravnoteže. Osjećate se nekako okrenuto iznutra.
On ništa nije rekao, ali sam ja to osjetila. Nazovite to ženskom intuicijom. On me nikada ne želi teretiti svojim frustracijama jer zna da sam cijeli dan kod kuće s djecom te se jako trudim oko njihovog školovanja. Tako da mi ne želi reći kada je imao loš dan. Umjesto da sam ga forsirala da mi priča o svojim osjećajima, ja sam ga samo malo duže zagrlila prije spavanja. Zaspala sam s molitvama za njega na svojim ustima.
Dok sam se slijedeće jutro molila da moj suprug ima dobar dan, sjetila sam se biblijske priče u Knjizi Izlaska. Bila sam iznenađena koliko je ta jedna bitka iz Starog zavjeta sličila mom pozivu kao supruge.
Vidite, davno prije, Mojsije je vodio Izraelce kada su naišli na sukob. Druga ih je skupina ljudi pokušala napasti. Mojsija je vodio Bog da podigne svoj štap i ruke visoko u nebo dok je stajao na planini nadgledajući bitku.
Dok bi držao ruke podignute, Izraelci bi pobjeđivali, ali kada bi se umorio te bi spustio ruke, počeli bi gubiti. Kada je Mojsije posustao, Aron i Hur su mu pritekli u pomoć, podignuli su ga te su mu držali ruke podignutima. Pobijedili su u bitci! Velik dio njihove pobjede nije bio samo u tome da se Mojsije uzdao u Boga da ih izbavi, nego i pomoć njegovih prijatelja.
Pozvana sam držati ruke podignutima
Tog me je jutra Bog podsjetio da je to moj najveći poziv kao supruge. Pozvana sam da držim ruke podignutima.
Svi se mi suočavamo s bitkama, a ako vaša obitelj svim srcem želi služiti Gospodinu, tada ćete biti napadnuti. To je neizbježno. Neprijatelj želi uništiti naše obitelji, a kada nas napadne, mi moramo biti spremni na bitku. Kao glave obitelji, muževi su često prvi koje neprijatelj napada te često budu umorni.
Ženin posao je pružati podršku suprugu kada je umoran od neprestane bitke. Ponekad te bitke nisu očite tako da supruge uvijek moraju biti spremne držati ruke svojim supruzima.
Ja svom suprugu držim ruke tako da ga neograničeno volim. Nitko od nas nije savršen. Kada bismo voljeli samo kada je sve savršeno posloženo s našim željama onda uopće ne bismo voljeli.
Svi mi imamo mane, ali voljeti kao Isus jest voljeti usprkos manama ili nedostatcima. Držati ruke jest voljeti svog supruga i u rana, užurbana jutra kada i nisu najbolja verzija sebe. Držati ruke jest voljeti u milosti.
Držim ruke svom suprugu tako što ga poštujem kao vođu naše obitelji. Cijenim njegovo mišljenje, tražim njegov savjet i slušam njegove brige. Podupirem njegove snove, slušam njegovo srce.
Držim ruke svom suprugu
Poštujem ga kada smo s drugim ljudima te tražim Božje savjete samo u vezi našeg braka. Ne pričam o svom suprugu sa svojim prijateljicama kako bi se žalila na njega; ja ga uzdižem pred njima.
Držim ruke svom suprugu tako što ga volim u djelu. Kažem mu da ga volim, ali mu i pokažem. Bio to zagrljaj, ljubavna poruka, dobar obrok ili isprika kada je to potrebno, moj suprug nikada ne sumnja u moju podršku i potporu.
On zna da sam ja ovdje kako bi mu držala ruke, ali ih držim čak i kada on to ne primijeti. Ne držim mu ruke u nadi da će mi se jednom odužiti za to, ali se to uvijek dogodi. Ja ga uzdižem, a on to isto čini za mene. On mi služi u ljubavi i nikada mi ničega ne manjka. On na svojim leđima nosi mnogo toga te je uvijek spreman pružiti mi vrijeme za odmor. On drži moje ruke.
Moj poziv je da podupirem svog supruga
Kao žena, pozvana sam podupirati svog supruga, a kada se bitka ovog života okrene protiv nas, onda ćemo zajedno uzdići ruke kako bi se Božji blagoslovi slili na nas.
Nakon što su Izraelci pobijedili u toj bitci, Mojsije je odlučio sagraditi oltar (mjesto sjećanja) te ga je nazvao: „Jahve mi je stijeg“. Prema Bibliji, stijeg doziva pomoć i zaštitu Boga.
Kada držim ruke, onda i ja doprinosim dozivanju blagoslova na našu obitelj. Držeći ruke ja pomažem svom suprugu da pobijedi u bitci za našu obitelj te ne mogu zamisliti časniji poziv za sebe.
Autorica: Brie Gowen; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com
