Zašto je zmija bila u Edenskom vrtu?

Ako je Edenski vrt bio mjesto savršenstva, zašto je zmija bila u Edenskom vrtu? Kako se mogla tamo naći?

U trećem poglavlju Postanka imamo izvještaj o zmiji koja je iskušavala muškarca i ženu u Edenskom vrtu. Zmija, koja prethodno nije spomenuta, iznenada dolazi na scenu i postaje glavni igrač u drami vrta.

Postavljaju se mnoga pitanja. Je li to bila prava zmija ili neka drugo stvorenje? Je li ovo stvorenje bilo stvarno ili imaginarno? Kakav je odnos zmije i Sotone? Je li zmija doista progovorila? Kako je zmija mogla ući u Eden?

Zmija u Edenskom vrtu

U Postanku 3, zmija je stvarno stvorenje. Ne treba ga shvatiti kao alegoriju ili kao prikaz neke druge vrste stvorenja. Bila je stvarno biće koje je bilo s Adamom i Evom u Edenskom vrtu. Biblija nigdje ne daje naznake da se ova priča može shvatiti simbolično.

Ako izvještaj nije alegorija, kako onda možemo objasniti sposobnost zmije da govori? Biblija ne daje odgovor. Nije objašnjeno ni kako je Eva čula zmiju, ali nema naznaka da je bila šokirana otkrićem da ovo stvorenje može komunicirati s njom. To je navelo neke na nagađanje da su prije čovjekovog pada životinje imale sposobnost govora. No, nije nužno držati se ovog stajališta. U Knjizi Brojeva nalazimo Boga kako govori proroku Bileamu preko magarice:

Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: “Što sam ti učinila da si me tukao tri puta?” (Brojevi 22, 28)

Identitet zmije

Ovdje imamo sličnu situaciju. Iako zmija nije eksplicitno identificirana u Knjizi Postanka, ona je identificirana sa Sotonom u posljednjoj knjizi Biblije.

Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. (Otkrivenje 12, 9)

Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Ðavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. (Otkrivenje 20, 2)

Čini se jasnim iz Biblije da je u vrtu postojala stvarna zmija – ona je opisana kao jedna od divljih životinja koje je Bog stvorio (Postanak 1, 25; 2, 19 ). Zmija nije bila nadnaravno biće. Sotona je na neki način ušao u tijelo zmije kako bi iskušao Adama i Evu. Stoga je sam Sotona taj koji stoji iza zmije. Zmija je bila oruđe koje je Sotona koristio da izvršava svoje naredbe.

Što Biblija kaže o Sotoni?

Trebali bismo ukratko razmotriti što Biblija ima za reći o ovoj osobi. Karijera Sotone, odnosno đavla, stalno je išla prema dolje od njegova stvaranja. Izvorno je stvoren kao savršeno biće bez ikakvog grijeha.

U neko nepoznato vrijeme u prošlosti, odlučio se pobuniti protiv Boga. Kada se pobunio, ovo prekrasno stvorenje postao je Vrag ili protivnik. Iz Biblije je jasno da Bog prvotno nije stvorio Sotonu.

PROČITAJTE: Zašto se Sotona naziva “bog ovoga svijeta”?

Sotona je bio izbačen iz Božje prisutnosti zbog svog grijeha. Knjiga o Jobu nas obavještava da on sada ima određeni pristup Božjoj prisutnosti, ali samo kada to Bog dopusti.

Bog ovog doba

Sotona trenutno vara čovječanstvo. Biblija ga naziva knezom ovoga svijeta, bogom ovoga svijeta i knezom vlasti zraka. Isus je rekao vjerskim vođama svog vremena:

Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. (Ivan 8, 44)

Ova prijevara će se nastaviti do njegove buduće presude. Za vrijeme Velike nevolje bit će zbačen na zemlju (Otkrivenje 12). Nakon drugog Kristova dolaska bit će bačen u tamnicu na tisuću godina. Nakon tisuću godina, Sotona će biti pušten nakratko. Zatim će zauvijek biti bačen u ognjeno jezero (Otkrivenje 20). To će biti kraj njegove neslavne karijere.

Zašto je Sotoni bilo dopušteno ući u Edenski vrt?

Ako je Edenski vrt bio Božji raj, zašto bi onda Bog dopustio Sotoni da uđe u ovo mjesto savršenstva? Kako je Sotona dobio pristup Adamu i Evi?

Očito je da je Bog morao dopustiti Sotoni pristup Vrtu. Sličnu situaciju možemo pronaći u Knjizi o Jobu gdje je Sotona morao tražiti Božje dopuštenje da iskuša Joba. Bog je dopustio Sotoni da ga iskuša, ali samo u određenim granicama.

Bog je, dakle, dopustio ulazak Sotone u Vrt u svrhu iskušenja Adama i Eve. Međutim, to ne znači da je Bog želio da Adam i Eva sagriješe, niti ih je prisilo na grijeh. Iako ih je iskušavalo lukavo i inteligentno biće, nisu morali griješiti! Bog im je unaprijed rekao posljedice i oni su odlučili ne poslušati ga. U konačnici, kao i kod svakog grijeha, to je vlastita odluka osobe. Biblija uči da za svaku kušnju Bog uvijek osigurava sredstvo za bijeg.

Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. (1. Korinćanima 10, 13)

Stoga, ne može se kriviti Boga za njihov grijeh, to je bio njihov vlastiti izbor.