Koje je značenje Isusove prispodobe o ovcama i jarcima?

Prispodoba o ovcama i jarcima dio je propovijedi na Maslinskoj gori. Nalazi se u Mateju 25,31-46. Prispodoba je kratka, jednostavna usporedna priča. Isus je koristio prispodobe za podučavanje duhovnih istina pomoću zemaljskih situacija.

Isus započinje prispodobu govoreći da se radi o Njegovom povratku u slavi kad će uspostaviti svoje kraljevstvo (31. stih). Stoga se ovaj događaj smješta na početku tisućljeća, nakon nevolja. Svi oni na zemlji u to vrijeme bit će predani Gospodinu, koji će razdvojiti „jedne od drugih kao što pastir odvaja ovce od jaraca. I postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva“ (s. 32-33).

Ovce na Isusovoj desnoj strani blagoslovljene su od Boga Oca i dana im je baština. Kao razlog se navodi: „Jer ogladnjeh, i dadoste mi jesti; ožednjeh, i napojiste me; tuđinac bijah, i primiste me; gol, i zaogrnuste me; oboljeh, i pohodiste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni“ (s. 35-36). Pravednici neće razumjeti: kada su vidjeli Isusa u tako bijednom stanju i pomogli mu? „I odgovorivši, kralj će im reći: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’“ (s. 39-40).

Jarci na Isusovoj lijevoj strani prokleti su vječnim ognjem, koji je „pripravljen đavlu i anđelima njegovim“ (41. stih). Kao razlog se navodi: imali su priliku služiti Gospodinu, ali nisu učinili ništa (s. 42-43). Prokleti pitaju: „Gospodine, kada te to vidjesmo gladna ili žedna ili tuđinca ili gola ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te?’“ (44. stih). Isus odgovara: „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste“ (45. stih).

Isus potom završava jasnom razlikom: „I ovi će otići u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni“ (46. stih).

U prispodobi o ovcama i jarcima gledamo na čovjeka koji je otkupljen i spašen, te na čovjeka koji je osuđen i izgubljen. Uobičajeno čitanje sugerira da je spasenje rezultat dobrih djela. „Ovce“ su postupale milosrdno, davale hranu, piće i odjeću potrebitima. „Jarci“ nisu pokazivali nikakvu ljubav. Posljedica toga je spasenje za ovce, a prokletstvo za jarce.

Međutim, Biblija nije proturječna, te jasno i opetovano uči da je spasenje milošću Božjom po vjeri, a ne po našim dobrim djelima (vidi Ivan 1,12; Djela 15,11; Rimljanima 3,22-24; 4,4-8; 7,24-25; 8,12; Galaćanima 3,6-9; Efežanima 2,8-10). Ustvari, sam Isus jasno pokazuje u prispodobi da se spasenje „ovaca“ ne temelji na njihovim djelima – njihova je baština njihova „od postanka svijeta“ (Matej 25,34), mnogo prije nego što su ikada mogli činiti dobra djela!

Dobra djela koja se spominju u prispodobi nisu uzrok spasenja, već rezultat spasenja. Kao kršćani postajemo poput Krista (vidi Rimljanima 8,29; 2. Korinćanima 3,18; i Kološanima 2,6-7). Galaćanima 5,22 nam govori da je plod Duha ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost i samokontrola. Dobra djela u kršćanskom životu izravni su dokaz tih osobina i prihvatljiva su Bogu samo zbog odnosa koji postoji između sluge i Učitelja, spašenog i Spasitelja, ovce i Pastira (vidi Efežanima 2,10).

Glavna poruka prispodobe o ovcama i jarcima jest da Božji narod ljubi druge. Dobra djela proizlaze iz našeg odnosa s Pastirom. Kristovi sljedbenici dobro se odnose prema drugima, služeći im kao da služe samom Kristu. Neobraćeni ljudi žive suprotno. Iako „jarci“ uistinu mogu činiti dobra puna ljubavi, njihova srca nisu u ispravnom odnosu s Bogom, i njihova djela nisu u pravu svrhu – štovanja i proslavljanja Boga.

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.