Znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama

Nakon što su se učenici divili jeruzalemskom Hramu a Isus im najavio njegovo razorenje, svi su se zaputili na Maslinsku goru. Tamo je postavljeno poznato pitanje: “Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?” (Matej 24,3) Prve su Isusove riječi, riječi upozorenja: “Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ l mnoge će zavesti.” (Mt 24,4.5)

To je zapravo središnja tema Isusova odgovora te istodobno i najistaknutiji znak što upućuje na Njegov dolazak. Isus kao da želi reći kako se prave i najveće dragocjenosti nastoje krivotvoriti. Stoga su učestala zavođenja i krivotvorine pokazatelji da postoji i dolazi ono što je izvorno, istinito i po božanskoj promisli — u cijelosti ostvareno kraljevstvo Božje. Uočimo niz motiva koji podupiru ovu misao:

Pravi proroci najavljuju mesijansko doba pravednosti i milosti, dok “lažni proroci mnoge zavode” (24,10), nakon čega slijedi sračunata pobožnost u kojoj se bezakonje razmahuje a ljubav hladi. (24,1 1). “Grozota pustoši”, koja si prisvaja “sveto mjesto” (24,15) što pripada samo Bogu, starozavjetni je opis iz Knjige proroka Daniela, prema kojem lažni mesije (kristi ili pomazanici) koji su, tijekom povijesti, ukidali pravu žrtvu i silom nametali svoju žrtvu — svoje spasenje.

Pojavljuju se “lažni kristi i lažni proroci” (24,24) koji čine brojne čudesne znakove da bi zaveli i one koji su upozoreni. Opasnosti od zavođenja čak i onih kojima je to kazano unaprijed snažno opisuje varljivost ovih duhovnih vođa. Na drugom mjestu Isus opisuje narav tog zavođenja: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.” (Mt 7,15) Ovi se lažljive! javljaju na različitim mjestima (24,26), zato im ne vjerujte, upozorava Isus, “jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada”. (24,27) Nakon ove usporedbe nalazimo najznačajniji dio Isusova odgovora učenicima — opis Njegova slavnog dolaska. Taj će jedinstveni događaj biti, sam po sebi, jasan znak (24,30/a) Njegova dolaska i posljetka svijeta, na što se i odnosilo postavljeno pitanje na Maslinskoj gori. Tada će svi “ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom”. (24,30/c) Veliko je okupljanje svih spašenih (izabranika) završni prizor ovog nadasve osobitog i konačnog događaja. (24,31)

Učenici su bili zadivljeni hramskom građevinom. Za njih je ona bila simbol veličanstvenosti i trajnosti. Sada Isus slika drugi, neusporedivo sjajniji prizor nebeskih stvarnosti koje ponovno postaju i ostaju vječnim domom spašenih.

Ovo je glavni sadržaj Isusova odgovora učenicima. Međutim, u Isusovu se odgovoru nalaze i brojne pojedinosti koje su također znaci Kristova dolaska, samo imaju određenu prateću ulogu i opisuju vrijeme kad “nije još svršetak”. (24,6.8) Sam se Kristov dolazak događa usred “poljuljanih nebeskih sila” (24,2 i Lk 21,26), što se očituje znacima “na suncu, mjesecu i zvijezdama”. (24, 29; Lk 21,25) Taj stravični nebeski vatromet opisuje i apostol Ivan u Otkrivenju: “I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.” (Otk 6,12-13) Smrtonosni je strah još jedan znak posljetka (24,30/b; Lk 21,26). Ali tu je odmah i ohrabrenje: “… uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.” (Lk 21,28) Popis znakova se nastavlja.

Isus spominje ratove između naroda i kraljevstava, gladi i pošasti, potrese zemlje (24,6.7; Lk 21,11), stradanja Krista radi i izdaje u obitelji (24,9; Lk 21,16), posrtanje u vjeri i međusobnu mržnju (24,10), propovijedanje Radosne vijesti o Kraljevstvu po cijelom svijetu (24,14), samoživost i raskalašenost kao u Noino vrijeme (24,37). Sve su to znaci, najave ili podsjetnici koji u vremenu upućuju na neizbježnost Kristova dolaska u slavi.

Jedno od ključnih pitanja u vezi sa znakovima vremena jest: kada se oni događaju? Biblijski komentatori nisu uvijek suglasni o tome. Neki ih previše smještaju u prošlost i tamo im nalaze ispunjenje. Drugi pak očekuju njihovo ispunjenje u budućnosti. Ima i onih koji smatraju da su to znaci opomene i ohrabrenja za sve naraštaje kroz svu povijest, a osobito nakon što se čovječanstvu “dogodio” Krist. Konačni, eshatološki kraj razlikuje se od drugih vremena znakom Sina Čovječjega (24,30/a) i intenzitetom događanja, ali svi ostali znaci imaju svoje mjesto u povijesti kao upozorenja i usmjerenja u vremenu. Poznavanje vremena i te kako je važno jer vrijeme lako postaje dezorijentirano, zbunjujuće i uspavljujuće. Zasigurno su se Isusovi učenici pitali kakve veze ima Kristov odgovor s njihovim vremenom. I Isus im je ukazao na neposredne nevolje i kušnje kojima će biti izloženi. Još u 23. poglavlju Evanđelja po Mateju Isus kori, opominje i najavljuje događaje koji će snaći Jeruzalem i njegove stanovnike: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća.” (Mt 23,37-38)

Prema Tacitu, između 31. i 70. godine razorni su potresi bili učestali: Na Kreti 46., u Rimu 51., u Frigiji 60. i Kampaniji 63.’ Glad u Judeji 44. godine opisana je i u Djelima apostolskim 11. poglavlju, a za Klaudija, od 41.—54. bile su četiri gladi. I napokon, opsada i zauzeće Jeruzalema 70. godine od strane Vespazijana i njegova sina Tita, kad su uistinu rimski vojnici pomicali svaki kamen Hrama tražeći u pukotinama zlato rastopljeno od požara, značilo je ispunjenje Isusovih riječi što ih je izgovorio prije četrdesetak godina. U svemu tome zlu svi koji su vjerovali Isusovim upozorenjima prepoznali su svoje vrijeme i, ohrabreni, izbjegli ili istrpjeli nevolju želeći što prije ugledati znak Sina Čovječjega koji donosi trajno izbavljenje.

Slično su doživljavali svi naraštaji vjernih. Za sve njih je Isusova poruka bila ohrabrenje. Kad su tijekom kasnijih stoljeća kršćani stradavali u progonstvima, ta ih je nevolja podsjećala da je ovaj svijet suzna dolina i da upravo te suze bistre pogled prema trajnom rješenju: dolasku Sina Čovječjega kojim počinje vječno Božje Kraljevstvo milosti i ljubavi. Kako izgleda naše doba? Obilježavaju li naše vrijeme znaci Kristova dolaska i svršetka svijeta? Ima li danas lažnih krista? Tko bi danas sve bio lažni prorok? Jesu li to samo utjecajne ličnosti koje oblikuju naš svijet? Je li se ikad toliko i tako najavljivala Radosna vijest? Kakvi su danas naši ratovi? Kako je s prirodnim nepogodama — jesmo li ih ukrotili? Ima li gladi? Bojimo li se bolesti i raznih pošasti? Što danas najviše zanima suvremenoga čovjeka? Da li iste stvari kao u doba Noino?

Vjerujem da ovi pokazatelji vremena u kojem živimo mogu pomoći i nama da se hrabrije nosimo s teškoćama života i još usrdnije poželimo doslovni susret s našim Gospodinom.

Autor: Dragutin Matak; Izvor: Biblija-govori.hr