”Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega” (Mt 24,37).

Kako je bilo u Noino vrijeme? Ako biste živjeli u ono vrijeme i ako biste otišli nekamo na selo gdje je živio Noa i pitali prvog čovjeka kojega biste sreli: ”Poznajete li čovjeka koji živi tu negdje imenom Noa?” vjerojatno biste primili ovaj odgovor:

”Da, svatko ga poznaje. On je lud stari vjerski fanatik. Gradi lađu gdje nema nikakve vode jer misli da će pasti kiša i da će doći do velike poplave.”

”A što vi činite u vezi s tim?”

”O, mi se zabavljamo. Idemo na zabavu i ples i uživamo dok traje život. Definitivno ne obraćamo pozornost na toga ludog starog propovjednika koji gradi lađu.”

Penjete se na brdo da nađete Nou. Nalazite ga na poslu na arci. Lupa čekićem i propovijeda, propovijeda i lupa čekićem. To nije dan velikog probuđenja. Zapravo godinama on propovijeda bez ijednog obraćenika, ali nije se umorio. Tvrdim da je spreman ustrajati do kraja. Bog je govorio i on se usuđuje vjerovati riječi Božjoj. Ljudi oko njega se goste, piju i igraju, vesele se i do punine uživaju u svojoj zabavi, ali ono što je najvažnije, ne obraćaju nikakvu pozornost na propovjednikove izjave.

Ono što me pogodilo u vezi s duhom tog vremena jest činjenica da su bili tako prezauzeti i nošeni svojim dobrim vremenima da su odbili obratiti pozornost. Nisu imali uši da čuju.

Ako bi stajao na uglu glavne ulice u vašem gradu i upozoravao na opasnost njihovih putova te navješćivao istinu o Isusovom dolasku, znam što bi se dogodilo. Ljudi bi rekli: ”Jadni Price”, upravo kao što su rekli: ”Jadni Noa!” I požurili bi na predstavu, požurili bi na mjesto zabave. Većina ne bi bila ni najmanje dotaknuta navješćivanjem te istine. Duh ovoga vremena jednak je duhu Noina vremena.

Isus nije mislio da je bilo išta pogrešno u činjenici što su se veselili, nego je izjavio da su u one dane bili tako zaokupljeni i preuzeti traganjem za zadovoljstvima da nisu imali vremena slušati Noine propovijedanje da je potop na dohvat ruke.

Izjavljujem vam da potop ponovno dolazi. Jednoga dana, nakon što je Noa zavrnuo posljednji vijak na onoj konstrukciji arke, nakon što je završio posao koji mu je Gospodin dao da ga obavi, počelo je kišiti. Voda je došla odozgo i voda je došla odozdo. U ovo vrijeme kad se Evanđelje o kraljevstvu propovijeda u posljednjoj naciji – kad se pojavi posljednji znak – doći će do proloma kasne kiše cjelovitog Evanđelja odozgor i otvaranja izvora vode velike nevolje odozdo. Mi koji živimo u ovo vrijeme nećemo trebati drvenu lađu da nas spasi od potopa. Mi ćemo otploviti na oblacima slave pjevajući: Siguran u Isusovim rukama, siguran na njegovim dragim grudima.

Sasvim prirodno, netko bi pomislio da će propovijedanje o toj slavnoj istini prodrmati svijet na njegovim temeljima i baciti ljude na koljena. No umjesto toga, oni koji čuju tu poruku, sliježu ramenima i napuštaju sastanak te nastavljaju u svome grijehu. Kao što je bilo u Noine vrijeme, tako će biti i u danima dolaska Sina Čovječjega.

Jesi li se nanovo rodio? Jesu li tvoji grijesi oprani u izvoru očišćenja i ozdravljenja koji se otvorio na boku moga Gospodina dok je visio na golgotskom križu? Jesi li se napio na rijeci Njegove jedinstvene milosti? Jesi li jeo onaj kruh koji može utažiti čežnju tvoga gladnog srca? Ja nisam toliko uzak ni toliko nebiblijski da tražim da se moraš složiti sa svim mojim doktrinarnim stajalištima. Sačuvaj me Bože takva dogmatizma! Ali ja stojim kao učenik Isusa Krista i kao stražar na zidu grada te izjavljujem da ako želiš pobjeći od dolazećeg potopa, moraš se nanovo roditi. Što može oprati tvoj grijeh? Ništa nego krv Isusa! Neće biti vremena pripremiti se kad se On pojavi. Vrijeme da se pripremiš je sada. Kada se vrata arke zatvore, bit će zauvijek zatvorena jer će vrata zatvoriti ruka samog Boga.

Autor: Charles S. Price

IZVORPut života, broj 314