Još uvijek ima ljudi koji tvrde da Isus Krist nikada nije postojao, da je osoba iz mita ili legendi.

Bertrand Russel je to izrazio ovim riječima: ”Mogu reći da čovjeka ne zanimaju toliko povijesna pitanja. Povijesno, posve je neizvjesno da li je Krist ikad postojao, a ako i jest, ne znamo ništa o njemu, pa me zato ne zanima povijesno pitanje koje je vrlo teško. Brine me Krist Opisa u Evanđeljima”.

Oni koji iznose takve primjedbe sigurno nisu povjesničari i dovoljno ne poznaju činjenice.

Novi zavjet iznosi 27 pojedinačnih izvještaja napisanih u prvom stoljeću. U njima se nalaze opisi Isusova života i počeci kršćanske Crkve od 4. godine prije Krista do 90-ih godina po Kristu.

Činjenice su zapisivali očevici, ljudi su pitali ono što su čuli i vidjeli, to su svjedočanstva iz prve ruke. ”Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli svojim očima, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, o životu.” (1. Ivanova 1, 1)

VIDI OVO: ATEISTI IH IGNORIRAJU: Tri neoboriva dokaza da je Isus postojao

Isus Krist nikada nije postojao 2

Židovski povjesničar Josip Flavije piše da je Isus postojao

Štoviše, postojanje Isusa zapisao je i židovski povjesničar Josip Flavije, rođen 37. godine: ”Nekako u to vrijeme, Isus, mudar čovjek, ako bi se smjelo nazvati ga samo čovjekom, jer je činio čudesna djela – učitelj ljudi koji su s radošću prihvaćali istinu, privukao je k sebi mnoge Židove i pogane. On je bio Krist; a kad ga je Pilat na nagovor naših glavara osudio na smrt na križu, oni koji su ga voljeli od početka, nisu ga napustili, jer im se on pojavio živ nakon tri dana, kao što su božanski proroci predskazali takva i deset tisuća drugih čudesnih zbivanja u vezi s njim; a pleme kršćana, nazvano po njemu, postoji još i danas” (Starine, XVIII, III).

Premda je ovaj navod za neke sporan jer spominje da je Isus bio Krist i uskrsnuo iz mrtvih, činjenica o Njegovom postojanju ostaje neprijeporna.

Rimski povjesničari pišu da je Isus postojao

Rimski povjesničar Kornelije Tacit 112. godine pišući o Neronovoj vladavini spominje Isusa Krista i kršćane u Rimu (Anali, IV, 44). Tacit i na drugom mjestu govori o spaljivanju Hrama u Jeruzalemu godine 70. To je sačuvao Sulpicije Sever (Kronike 30,6).

VIDI OVO: Povijesni dokazi za Isusovo postojanje izvan Biblije

Postoje i drugi navodi o Isusu i Njegovim sljedbenicima u djelima rimskog povjesničara Svetonija (129. godine) u Životopisu Klaudija 25.4, u Životopisima dvanaest careva 26.2, i Plinija Mlađeg (112. godine) u njegovom djelu Pisma X. 96.

Više znamo o Isusu Kristu nego o bilo kojoj drugoj osobi drevnog svijeta

Ta svjedočanstva kršćana i nekršćana i više su nego dovoljna da se odbaci zamisao kako Isus nikada nije postojao. U svjetlu navedenih činjenica, besmisleno je podržavati takav stav.

Više znamo o životu Isusa Krista nego o bilo kojoj drugoj osobi drevnog svijeta. O Njegovom rođenju, životu i smrti imamo više pojedinosti nego o ijednoj osobi onoga doba, čije postojanje prihvaćamo bez krzmanja.

Nema nijednog nagovještaja da Isus nije bio povijesna osoba

Nakon potankog istraživanja činjenica o životu Isusa Krista iznijetih u suvremenim izvorima Novoga zavjeta, Roderic Dunkerley zaključuje: ”Ni u jednom od tih svjedočanstava u prilog činjenice o postojanju Krista nema ni najmanjeg nagovještaja da On nije bio povijesna osoba.

S pravom se tvrdi da su teorije o mitu kao početku kršćanstva suvremene spekulativne hipoteze koje su pokrenuli ljudi puni nelogičnih predrasuda i mržnje. ‘Nitko ne može dovesti u pitanje je li Isus ikad živio.”’ (Roderic Dunkerley, Beyond The Gospel, str. 29,30).

Autori: Josc McDowell i Don Stewart; iz knjige ”Odgovori na teška pitanja”