7 znakova da kršćanin voli svoju udobnost više nego Isusa

Možda postoji područje koje niste predali Bogu. Kako to možete znati? Evo sedam znakova kršćanina koji voli udobnost više nego Isusa.

Ovog vikenda dok sam putovao kući sa svojom obitelji izbjegao sam tragediju za dlaku. Mijenjao sam trake na pretrpanoj međudržavnoj cesti, što nije ništa novo jer je ona uvijek prepuna automobila. No ovoga puta je nešto bilo drugačije. Nisam vidio automobil u svojoj mrtvoj točki. Nakon toga sam čuo glasnu sirenu popraćenu zavijajućim kočnicama. Nakon što sam pogledao u retrovizor, vidio sam da me centimetri dijele od toga da se kući vratim na nosilima. Koje buđenje!

Ovaj užasan trenutak me podsjetio na važnu stvarnost – neprovjeravanje mrtvih točaka može voditi do katastrofe.

Mrtve točke se ne odnose samo na aute. Odnosi. Poslovi. Organizacije. Mrtve točke su posvuda. Razmislite o roblju. Ogromnoj mrtvoj točki u američkoj povijesti. Kako je toliki broj velikih vođa mogao podupirati takvo užasno djelo? No ono se dogodilo, a posljedice iz doba ropstva se osjete i danas.

Niti crkva nije otporna na mrtve točke. Najveća mrtva točka, najveća rupa u američkom kršćanstvu danas je sve veća potražnja za udobnošću. Ako američki kršćani ne identificiraju mrtvu točku rezultat može biti katastrofalan. Udobnost nas udaljava od Boga. Ona zamračuje istinu evanđelja. Ono stvara razdor između života na koji nas je Bog pozvao i života kojeg mi želimo živjeti. Konačno udobnost nas sprječava da vidimo Božju puninu u našim životima i možda u idućem.

Većina onoga što slijedi je osobno priznanje ”udobnog” kršćanina. Svaki dan vodim bitke protiv udobnosti. Stoga vas molim da se molite za mene prije nego što krenete dalje čitati. Kako budete čitali molim vas da razmotrite to koliko se moje osobno priznanje podudara s vašim situacijama. Možda postoji područje koje niste predali Bogu. Možda je udobnost lokomotiva vašeg života.

Kako to možete znati? Evo sedam pokazatelja kršćanina koji voli udobnost više od Isusa.

1. Vi ste sudac, a ne igrač.

Nakon što udobnost pobijedi Isusa, tada cinizam i prosuđivanje drugih uskoro slijede. Udobni kršćani od igrača na polju postaju suci koji stoje pored polja. Razmislite o ovome. Igrači nemaju vremena zastajkivati ili prosuđivati druge. A suci? To je njihova jedina svrha. Suci gledaju svakog igrača u svakoj igri. Nakon što netko počini prekršaj zastavica se spušta dolje.

„Prekršaj! Ona je učinila nešto u dječjoj službi s čime se ne slažem“.

„Prekršaj! Nije mi se svidjelo to što je propovjednik danas rekao“!

Aktivni kršćani nemaju vremena za gluposti. Oni služe i izgrađuju Kraljevstvo. Crkva bi trebala ignorirati suce jer oni ne razumiju igru i nisu dio momčadi.

2. Vaše želje i strast za Bogom stagniraju.

„Ako vam nije neudobno, onda ste vjerojatno zapeli u razini prihvaćanja“. Cal Newport

Kršćani bi trebali živjeti u ”zdravoj neudobnosti”. Uvijek. One propovjednike koji nas guraju prema naprijed i koji nas potiču na izazov istraživanja dubljih razina Božje prirode bismo trebali prihvaćati. Neprestano bismo trebali željeti ići prema naprijed i razumjeti više Boga. Svaki dio naših života bi trebao biti budan za Božju beskonačnu ljubav, neograničenu milost i nemjerljivu moć. Proces kada nas Bog oblikuje na svoju sliku traje cijeli život. Mi ne ”stižemo na vrijeme”. Bog je neograničen. Rast prema neograničenom Bogu zahtijeva bol rasta. Udobni kršćani ne vole bol. No ako je cilj poznavati Boga intimnije onda trebamo živjeti u zdravoj neudobnosti.

3. Govorite poput ateista.

Kada Boga zasjeni udobnost On će iz vaših usta za vrijeme razgovora rijetko kada izaći. Koliko često razmišljamo o Bogu u periodu od 24 sata? Na poslu, tražimo li priliku da Božje ime stavimo u razgovore? U školama- oblikuje li Bog vaše susrete s prijateljima i nastavnicima?

Govorit ćemo o onome u vezi čega smo strastveni. Jesmo li strastveni u vezi Boga?

Govorit ćemo o onome u vezi čega smo strastveni. Zapišimo to. Kada sam upoznao svoju ženu pozvao sam sve svoje prijatelje. Zvao sam čak i ljude koje ne poznajem. Želio sam da svijet sazna za ovu prekrasnu, nevjerojatnu ženu kojoj sam se sviđao.

Što je s Bogom? Jesmo li strastveni u vezi Njega? Zna li svaki od naših suradnika ili kolega iz razreda da smo kršćani? Kada udobnost vozi vlak Bog sjedi otraga.

4. Držimo Boga na uzici.

„Ti ostani ondje Bože! I da si bio dobar“! Ovo je ponavljajuća mantra udobnih kršćana. Bog je zatvoren u kutiju. Odgovori rijetko kada da su u sivoj zoni. Bog rijetko kada da djeluje izvan ljudskog shvaćanja. Čuda, iscjeljenja, demoni. Ništa od ovoga ne može proći kroz kutiju. Onda to bude vani. Udobni kršćani često puta koriste izraze kao što su „Bog to tako ne radi“ i „Bog to ne može učiniti“ jer On nije svemoćan. On je ”veliku većinu vremena” moćan.

Bog bez uzice je Bog koji će djelovati na načine koje mi ljudi ne razumijemo. To ne možemo kontrolirati. No ako Bog nije svemoćan tada Mu niti ne vrijedi služiti. Stoga trebamo donijeti odluku. Pustiti uzicu ili slijediti lažnog boga.

5. Počnemo raditi moralne kompromise.

Jučer sam naletio na prvih nekoliko poglavlja Knjige o Sucima. Negdje oko Sudaca 2, 12 Bog je počeo raditi svoje djelo u mome srcu. Ovo je ono što je Duh probudio u meni: kada udobnost zavlada moralne vrijednosti se kompromitiraju. Izraelci su ušli u Obećanu zemlju, porazili su na svome putu narode, smjestili su se u svoj novi dom i… počeli slijediti druge bogove? Je li još nekome ovo zbunjujuće?

Kako su mogli tako brzo napustiti Boga? Odgovor je – udobnost. Izraelci su trebali Boga kako bi pobijedili druge narode. To im ne bi uspjelo bez Njega. No nakon što su osvajanja bila gotova, njihova potreba za Bogom je isparila, a kada potreba za Bogom nestane, polako nestanu i moralni čimbenici.

Ovo gdje je Bog otvorio širom moje srce – ja se ni po čemu ne razlikujem od tih Izraelaca. Svakoga dana dopuštam da me bog udobnosti utamniči. Svoj pogled sklanjam s Boga i opravdavam postupke koje Bog očigledno ne odobrava.

Razmislite o svome životu. Spuštate li moralnu ljestvicu? Vredujete li svetost? Ovdje se ne govori o legalizmu. Ovo je o našim srcima. Srcima koja su očajna u potrebi za Bogom su srca koja su posvećena razmišljanju i djelovanju na načine koji pokazuju našu ljubav prema Njemu. Srce očajno za Bogom je srce posvećeno razmišljanju i djelovanju na načine koji pokazuju Boga.

6. Gledate na kršćanski način življenja kao na zbirku zabrana.

„Možete ne učiniti ništa pogrešno i opet ne učiniti ništa dobro“. Mark Batterson

Kršćani koji idu za udobnošću imaju popis onoga što se ”ne smije”. Vjeruju u pravednost oduzimanjem. Stoga njih nećete vidjeti kako piju, psuju… barem ne u javnosti.

No pravednost oduzimanjem je samo djelomična pravednost. To je poluistina. Cijela istina je da bi naša srca trebala tugovati jednako onako kada ne uspijemo živjeti ono što ”smijemo” jednako onako kada ne uspijemo činiti ono što se ”ne smije”. No udobni kršćani ne vole ono što ”se smije” jer to znači da trebaju izaći iz svoje udobne zone. To znači da trebaju poruku evanđelja prenijeti susjedu. To znači da trebaju hraniti siromašne ili ispraviti nepravedne.

Umanjujemo li svoju pravednost na popis onoga što se ”ne smije”? Slamaju li se naša srca za onima koji ne znaju Isusa? Tugujemo li kada pored nas prođe prilika da služimo siromašnima ili potlačenima? Jesu li naša srca otvrdnula za udovice i siročad? Ako jesu možda je vrijeme da se zapitamo slijedimo li udobnost ili Isusa.

7. Svaka osoba s kojom se družite se ponaša i izgleda poput vas.

„Kršćani su poput gnojiva. Raširite ih i pomoći će da sve bolje raste. Zadržite ih na jednoj gomili i počet će grozno smrdjeti“. Francis Chan

Prije nekoliko tjedana Bog me upoznao s jednim mladićem. Bilo je očigledno da je on imao težak život. No odmah me je privukao. Pozvao sam ga na događaje naše fakultetske službe i upoznao sam ga s nekolicinom naših vođa. Nakon toga smo razgovarali preko telefona. Za vrijeme tog razgovora priznao mi je da je homoseksualac i da je nedavno bio u zatvoru zbog paleža i pokušaja ubojstva. Ono o čemu sam razmišljao tada je vjerojatno ono o čemu neki od vas sada razmišljaju. Što ako nekoga povrijedi? Što ako nešto ukrade? Što to radim?

Vidite li problem?

Stari demon udobnosti pokazao je svoju glavu. Nakon što je objasnio sve ”loše” grijehe koje je počinio odmah sam osjećao da je moja udobnost poremećena. Izgradio sam zidove. Etiketirao sam ga. A to je ono što udobnost čini. Evanđelje nije Radosna vijest za sve. To je Radosna vijest za ljude unutar naših krugova. Umjesto da ona bude poruka za cijeli svijet, evanđelje postaje poruka za ”naše ljude”.

Kada udobnost postane važnija od Isusa, male skupine postanu ladanjski klubovi, a crkve postanu zabarkadirane utvrde. Onima koji bi trebali dobiti Isusa ulaz nije dopušten.

Autor: Frank Powell; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!