Put od tvrdokornog materijalizma do kršćanske vjere rijetko je linearan. Za uglednog biokemičara dr. Saija Garteja to je putovanje trajalo pune dvije dekade, a započelo je tamo gdje mnogi misle da vjera prestaje – u znanstvenom laboratoriju.
Odrastao u obitelji s tri generacije radikalnih ateista, dr. Garte je odgojen u uvjerenju da je materijalni svijet jedina stvarnost, a da je ideja o Bogu tek puka zabluda. Njegovi roditelji bili su aktivni članovi komunističke partije, a otac kemičar usadio mu je ljubav prema prirodnim znanostima.
Ipak, upravo je biokemija, disciplina kojoj je posvetio život i u kojoj je ostvario doktorat, postala ključni korak u rušenju njegovih duboko ukorijenjenih ateističkih uvjerenja.
Kompleksnost stanice i granice evolucijske teorije
Preokret je započeo tijekom postdiplomskog studija dok je proučavao složene procese sinteze proteina u živim stanicama. Gledajući nebrojene biomolekule koje savršeno surađuju, dr. Garte je osjetio duboko strahopoštovanje koje materijalistička znanost nije mogla objasniti. Sjeća se kako su mu trnci prošli niz kralježnicu jer je sve to bilo nevjerojatno, pa se odmah zapitao kako je sve ovo dospjelo ovdje.
Iako je u to vrijeme odgovore tražio isključivo u evoluciji, s godinama je shvatio da suvremena znanost prelagano prelazi preko ključnih pitanja. Kako objašnjava, tvrdnja da evolucija rješava sve probleme postala je previše površna. Postoje ključni elementi koje biološka evolucija uopće ne objašnjava, a najvažniji među njima je samo podrijetlo života.
Kao stručnjak koji je objavljivao radove u teorijskim časopisima, dr. Garte naglašava da neživa priroda ne poznaje procese točne samoreplikacije. Kristali, strojevi i obične kemikalije ne stvaraju vlastite vjerne kopije, dok živa stanica to čini s nevjerojatnom točnošću od 99.9999 posto. Da bi evolucija uopće započela, najprije je morala postojati potpuno funkcionalna živa stanica sposobna za replikaciju, što se nikako ne može objasniti pukom kemijskom evolucijom.
Znanstvene činjenice na kojima je radio počele su ozbiljno potkopavati njegovu apsolutnu sigurnost u materijalizam, tjerajući ga da prizna kako znanost nije jedini izvor cjelokupne istine.
Dva upečatljiva sna i konačni susret s Kristom
Znanstvena sumnja otvorila je vrata agnosticizmu, no konačni prijelaz prema kršćanstvu zahtijevao je dublje, osobno iskustvo. Prvi susret s Crkvom iznenadio je dr. Garteja, koji je odrastao s predrasudama da kršćani samo zastrašuju ljude paklom. Umjesto toga, u katoličkoj crkvi koju su vodili franjevci čuo je propovijed o čistoj ljubavi.
Potaknut time, počeo je čitati Novi zavjet, a Djela apostolska doživio je kao autentične povijesne zapise. U tom razdoblju traženja, dr. Garte je doživio dva iznimna sna koja su trajno obilježila njegov duhovni život.
U prvom snu visio je s ruba litice, prestravljen visinom. Kad je zavapio za pomoć, nepoznati glas mu je zapovjedio da se samo pusti. Iako u strahu od pada, poslušao je, a u tom se trenutku cijeli krajolik zakrenuo za 90 stupnjeva te se našao kako sigurno leži na čvrstom tlu pored čovjeka čiji je glas čuo. Kasnije je shvatio da je taj čovjek Isus Krist, a ono što je morao otpustiti bio je sav intelektualni i ideološki teret koji ga je blokirao da uopće razmatra postojanje Boga.
U drugom snu pokušavao je ući u zatvoreni vrt, a nakon mnogo uzaludnih pokušaja, tajanstveni čovjek mu je rekao da jednostavno upotrijebi vrata koja se nalaze ondje. Kada je kasnije u crkvi vidio sliku Isusa koji kuca na vrata, shvatio je duboko značenje tog sna i evanđeoskih riječi koje tada još nije bio ni pročitao.
Znanost i vjera nisu u sukobu, dapače, najnovija znanstvena otkrića sve snažnije upućuju na postojanje vrhunskog Stvoritelja.
