Od pijeska do molitve: Zrinka Šutalo – nekad odbojkašica, danas časna sestra

Zrinka Šutalo nekada je bila jedno od najzvučnijih imena hrvatske odbojke na pijesku. Kao članica Kluba odbojke na pijesku Vrapče i reprezentativka, ostvarila je zapažene sportske uspjehe.

Sa suigračicom Sarom Radanović 2013. godine nastupila je na Svjetskom prvenstvu u Umagu, gdje su zajedničkim snagama osvojile visoko deveto mjesto. Bila je i prvakinja Hrvatske, a njeno ime često se spominjalo u sportskim medijima.

Iako je na terenu ostavljala dojam odlučne i samopouzdane sportašice, Zrinka je kasnije otkrila kako nije uvijek bilo tako: “U početku mi je bilo strašno neugodno u kupaćem kostimu paradirati na pijesku dok me ljudi gledaju. Poslije mi je to bilo normalno. Počele smo ozbiljnije trenirati, pa smo ušle u reprezentaciju. Postigle smo velik uspjeh i počeli su nas snimati novinari”, ispričala je u podcastu Ive Kraljević.

Kao i svaka profesionalna sportašica, Šutalo se suočavala s napetim situacijama na terenu. Emocije su bile snažne, a natjecanja intenzivna: “Ramenom ili dresom dotaknem mrežu, pa mi kaže ‘mreža’, izgubljen je poen. Dođe ti da je iščupaš. Bilo je psovanja, ružnih riječi i ljutnje”, prisjetila se uz osmijeh.

Od sportske karijere do duhovnog poziva

Nakon uspješne karijere, njezin se životni put u potpunosti promijenio. Danas je časna sestra, a taj zaokret dogodio se – kako kaže – neočekivano, ali duboko ispravno.

Sve je počelo spontano, još u srednjoškolskim danima: “U trećem razredu, cura koja je sjedila iza mene šarala je po bilježnici i rekla: ‘Ej, Zrinka, hoćeš doći na duhovnu obnovu? Mislila sam si kako u to vrijeme imamo pripreme, kada nam trener ne da loptu, već radimo samo snagu. Pa rekoh – hoću”, otkrila je Zrinka.

Taj jednostavan poziv bio je okidač za dublje promišljanje i traženje odgovora na unutarnja pitanja. Prvi susret sa samostanskim životom nije bio jednostavan, ali je bio snažno dojmljiv: “Kao da sam vraćena tamo gdje pripadam. Bože dragi, trebam li biti ovdje, jesam li na krivom mjestu, što da radim? Nisam znala ni što trebam. Kada smo molili u kapeli sa sestrama, samo sam gledala oko sebe kada bi nastala tišina. U glavi je bila konfuzija.”

Nije svima bilo lako prihvatiti njezin izbor, no unatoč pritiscima i pokušajima da je odgovore od njezine odluke, Zrinka je ostala ustrajna. Danas ne žali ni za čim.

“Želim svake godine proslaviti dan kad sam ušla u samostan jer mi je put bio težak. Prije sam mislila da je dosadno moliti cijeli dan, ali nije. Molitva je najuzvišeniji dio našeg dana i bez molitve ne bismo bili ovo što jesmo”, zaključila je s osmijehom.

Zrinka Šutalo danas živi tiho, ali ispunjeno. Njezin put od plaže do samostana možda izgleda kao potpuna suprotnost, no za Zrinku je to bio put povratka sebi.