Biblija uči da bi Crkva trebala utjecati na svijet kao sol i svjetlo (Mt 5,13-16.), Ali umjesto toga Crkva je često bila pod utjecajem svijeta.

Ezekiel 22,26 šalje strog ukor vjernicima koji ne prave nikakvu razliku između onoga što je obično, i onog što je sveto (pod običnim mislimo na svjetovne stvari i vrijednosti). U ovom članku riječ sekularno odnosi se na svjetovno, a ne ono što je sveto i odvojeno za Božju svrhu:

Zaista, svaka zajednica koja se ne razlikuje od svijeta blizu je izumiranja! Razlog što je toliko crkava naraslo tako brzo nije nužno zbog istinske duhovne obnove, već zbog kulturne fleksibilnosti. Ovo su 10 znakova da je vaša crkva postala svjetovna:

1) Oni propovijedaju samo ono što je popularno i izbjegavaju ono što je kulturološki sporno.

Često, sekularizirani pastori drže se daleko od propovijedanja o standardima biblijskog morala da bi ostali u društvenom mainstreamu i izbjegli vrijeđanje posjetitelja. Rezultat je članstvo koje samo sluša djelomično evanđelje, koje je bez moći obnoviti um što ih ostavlja ’svjetovnim svetima’.

2) Nema uslovljavanja za učlanjenje ili služenja pri crkvi.

Čuo sam izvješća mnogih crkava koje dopuštaju bilo kome da postane član ili da služi u okviru crkve bez prethodne provjere; rezultat ovoga su osobe koje služe kao glazbenici pri bogoslužju ili vode male grupe, a koji prakticiraju predbračnni seks, žive sa nevjenčanim partnerom ili žive živote koji se na druge načine kose s kršćanskim moralom.

3) Izvanbračni seks i suživot nevjenčanih partnera se smatraju normalnim u crkvi.

Kad ljudi u crkvenoj zajednici imaju isti stav kao i svijet kada je u pitanju seksualna etika, onda je to sekularizirana zajednica.

4) Većina mladih ljudi smatra za normalne alternativne oblike obitelji i braka.

Kad mladi crkve većinom prihvate ili slave nebiblijske poglede na obitelji i brak, onda je ta zajednica sekularizirana.

5) Svjetovna glazba pušta se pri crkvenim događajima.

Čuo sam o crkvama koje uključuju svjetovnu glazbu kao normalan dio svojih crkvenih službi ili crkvenih događaja. Iako je to u prvom redu učinjeno da privuče više posjetitelja i bude što relevantnije, ova praksa razvodnjava razliku između svijeta i Crkve i čini crkvu duhovno irelevantnom!

6) Svjetovno plesanje, piće i pijanstvo su prihvatljivi.

Postoje neke crkve koje imaju takvu svjetovnu kulturu pa je normalno da njihovi članovi izlaze u klubove, plešu i opijaju se! Oni zastupaju labav stil života kako bi izbjegli poistovećenje s pojmom “religiozni”, ali je njihova praksa ih čini da žive više kao pogani nego kao istinski vjernici!

7) Crkva zastupa vrijednosti okolne kulture više od učenja Svetog pisma.

Ove crkve su informirane i interno kalibrirane prema svijetu; stoga, one slave i poštuju svjetske vrijednosti više od samog Boga! Kad zajednica želi da odražava vrijednosti u svijetu više od Božje Riječi, ona je postala svjetovnom.

8) Zajednica zastupa kulturu zabave više od biblijskog sljedbeništva.

Kad je primarni cilj crkve privući publiku u nedjelju dajući im “iskustvo”, namjesto toga da stvara predane učenike, ta crkva se zalaže za kulturu zabave i sekularizirana je.

9) Zajednica zastupa kulturu bogate pohlepe i narcisoidnosti umjesto žrtve i darivanja.

Ako propovijedi prigoduju narcisoidnim željama za korištenja vjere za osobno bogatstvo više od biblijskog poziva na predaju i žrtvovanja svega za Gospodina, ta crkvena zajednica je sekularizirana.

10) Isus je predstavljen samo kao osobni Spasitelj, a ne Gospodar svega.

Kad ljudi samo žele da Isus ih spasi bez toga da ih promijeni, ti ljudi su sekularizirani. Kad je Isus neprestano je predstavljen u crkvi samo kao osobni Spasitelj bez poziva svim ljudima da se predaju njemu kao Gospodaru, onda je ta zajednica usmjerena na individualno spasenje više nego na slavu Božju. Sekularni humanizam fokusira žviot na potrebe i želje neovisnog čovječanstva bez ikakve brige ili podčinjenosti Bogu Stvoritelju.

Autor: Joseph Mattera; Prijevod: Aleksandar J.

IZVORJosephmattera.org