Kako muž može učiniti svoju ženu sretnom?

Muž treba nastojati učiniti svoju ženu sretnom. Onaj koji prezire i mrzi svoju ženu, te zanemari duhovnu dobrobit svoje obitelji živi u grijehu, isto kao neki preljubnik ili pijanac.

Izgleda da su uglavnom žene te, koje čitaju knjige ili pohađaju seminare na temu “Kako ugoditi svom mužu”, “Kako biti pokorna”, “Kako mu pomoći”, i tako dalje. Dok smo mi muškarci, izgleda prilično uspješni u izbjegavanju ovakvih “osjećajnih stvari”. No, na temelju samopromatranja i promatranja drugih muževa, mišljenja sam da treba puno više od njihovog pukog dovođenja u školu za “uspješne muževe”.

Na sreću, postoji i drugi način, koji je nekako suptilniji, ali opet vrlo učinkovit. Pastori koji sustavno podučavaju Bibliju znaju da su mnogi principi kršćanskog načina života vrlo korisni u pomaganju muževima da postanu ljudi s kojima se može skladno živjeti.

Biblijski principi mogu dati čudesne rezultate u braku

Biblijski principi vezani za brak i obaveze muža, a ako ih muževi razumiju i primjene, mogu dati čudesne rezultate u braku. I zaista, upravo su to osnovni i standardni kršćanski principi, koji su tako korisni u svim područjima duhovnog rasta, najvažniji su za uspostavljanje i održavanje sretne i produktivne veze među supružnicima.

Mužu se zapovijeda da voli svoju ženu. “Muževi! Ljubite svoje žene kao što i Krist ljubi crkvu…” (Ef 5,25). Istina je, da starije žene trebaju poučavati mlađe kako voljeti svoje muževe (Tit 2,4). No, nigdje u Pismu ne postoji ista izravna zapovijed ženama da vole svoje muževe. Ono što se najsnažnije ističe u Bibliji jeste da ljubav supruge bude voljan odgovor na ljubav koju je potaknuo muž.

Muž ima veliku odgovornost u domu

Nedostatak harmonije u domu, za koju muž ima prvu odgovornost, je od tolike važnosti da u Prvoj Petrovoj 3,7 stoji da molitve muškarca neće biti uslišane ako nema te harmonije u domu.

Propust muškarca da se prema svojoj ženi ponaša u milosti, i propust da svoju djecu nauči da rastu spominjući se Gospodina jednaki su grijehu požude. Muž koji prezire i mrzi svoju ženu, te zanemari duhovnu dobrobit svoje obitelji živi u grijehu, isto kao neki preljubnik ili potvrđeni pijanac.

Poput različitih tipova propadajućih vjernika, koji kao takvi predstavljaju kamen spoticanja nečijeg duhovnog napretka, čovjek koji inzistira na neurednom obiteljskom životu također je primarni kandidat za ozbiljnu božansku disciplinu.

Foto: Pixabay

Znakovi zrelosti kod muškarca

Sposobnost da se u nečijem karakteru očituje ljubav, dio je ploda Duha Svetoga i plod dosljednog i dugotrajnog duhovnog rasta. Dakle, sposobnost muža da voli svoju ženu je proporcionalna njegovom ukupnom duhovnom rastu. Muškarčev duhovni rast može se vidjeti relativno lako i lako je primjetljiv njegovoj obitelji. Istinski duhovni rast rezultira time da osoba svaki dan postaje sve više nalik Kristu i ta kvaliteta je vidljiva kada plod Duha postane sve više i više očit.

“A plod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, krotkost, suzdržljivost; na to nema zakona.” (Gal 5,22-23)

Pogledajte ove znakove zrelosti! Poznajete li neke muževe koji pokazuju ove karakterne crte u svojim svakodnevnim životima, sa svojom ženom i djecom? Shvaćate li da bi muškarac poput ovoga bio neodoljiv svojoj ženi i heroj svojoj djeci? Muškarac poput ovoga imao bi fantastičnu šansu svoju nevjernu ženu pridobiti za Krista u vrlo kratkom vremenu. Biblijska doktrina čini od nezrelih dječaka snažne muškarce, čak i ako su ti dječaci navršili trideset godina.

To je princip Božjeg autoriteta i lanac ovlaštenja koji kaže da “onaj koji ima vlast inicira (potiče), a podređeni odgovara (prihvaća i sluša).” U Božjem planu, ljudi imaju neviđeni kapacitet da po Milosti Božjoj, kod svojih žena izazovu odgovore koji su tako predivni i prijatni.

Ako je muž svadljivac, onda samo najproduhovljenija, ponizna i posvećena žena može ostati s njim. Samo će vrlo zrela žena svojevoljno izdržati dugotrajnu patnju u rukama nezrelog muža. Kroz povijest postoje brojni slučajevi bogobojaznih žena koje su patile gotovo do točke smrti pokušavajući pridobiti za Boga svog bezbožnog muža.

Naravno, ženama se zapovijeda da budu podložne svojim muževima, ali je onaj muškarac koji mora zahtijevati podložnost od svoje žene, kako bi pridobio njezinu suradnju, u potpunosti promašio stvar. Bilo tko, tko je u poziciji da ima autoritet ne bi smio očekivati od osobe koja mu je podređena da mu se podredi jednostavno samo zato što je to obveza te osobe – što to netko kaže. Da, obveza je podređene osobe da bude podložna, ali onaj koji ima autoritet je u velikom problemu ako mora svoj autoritet primjenjivati na diktatorski način, kako bi postigao što želi.

Autoritet se očituje kroz ljubav, to je kanal kroz koji on treba teći. I to je ljubav koja ima karakteristike poput one navedene u Prvoj Korinćanima 13. Svakome je moguće usporediti djela bilo koje osobe s ovim biblijskim standardima te odrediti radi li se tu o demonstriranju prave ljubavi ili neke druge. Ovo posebno može biti korisno neoženjenima koji pokušavaju vidjeti ima li osoba suprotnog spola kapacitet za ljubav kakvu je Bog zamislio.

Muž i sretna žena
Foto: Unsplash

Karakteristike ljubavi (1. Kor 13)

– Ljubav sporo gubi strpljenje. Ne pokazuje razdraženost, ne odražava ljutnju ili zapaljujući temperament. U potpunosti je prihvatila karakter voljene osobe.

– Ljubav traži način da bude konstruktivna. Ljubav je aktivno kreativna. U mogućnosti je prepoznati potrebe. Otkriva uspješne metode kako da doprinese poboljšanju života druge osobe.

– Ljubav nije sebična. Ljubav ne drži ekskluzivnu kontrolu pri kojoj bi onaj drugi imao malo ili nimalo slobode kako bi se ispunio odvojen od voljene osobe.

– Ljubav ne teži impresioniranju. Ljubav ne teži tome da ostavi utisak ili stvoriti određeni imidž, a za osobne potrebe.

Ljubav ne njeguje napuhane ideje o svojoj važnosti. Nije egocentrična. Ima mogućnost mijenjati i prihvaća promjene. Fleksibilna je. Ne dopušta, niti očekuje da se život okreće oko nje.

Ljubav ima dobre manire. Poštuje druge, što za rezultat ima cijeli niz na Krista centriranih standarda. Diskretna je. Zna što odgovara i kad.

Ljubav ne iskorištava. Nisu joj primarni osobni apetiti ili društveni status, već pokazuje brigu za potrebe onoga koga voli, uključujući obitelj i prijatelje.

Ljubav nije lako uvredljiva. Nije hipersenzitivna, niti se lako može povrijediti. Ne uzima sve osobno. Ne uključuje se emocionalno u davanje osobnih mišljenja, na način da odbijanje ideja u stvari znači odbijanje onoga tko ih daje.

Ljubav nije zlopamtilo. Ne preispituje greške koje su već oproštene. Ne zadržava se na prošlim grijesima. Kad god je moguće uništava dokaze grešaka prošlosti.

Ljubav ne zuri u zlobu drugih ljudi. Ne uspoređuje se s drugima radi samoopravdanja. Ne koristi grijehe drugih za opravdavanje osobne slabosti.

Ljubav se raduje sa svim pobožnim ljudima kada istina prevlada. Ljubav boravi u aktivnom zajedništvu posvećenih kršćana. Ona je zauzeta duhovnim ciljevima.

Ljubav nema ograničenja u svojoj popustljivosti. Ljubav ima sposobnost živjeti s nedosljednostima drugih. Ima suosjećanja za probleme drugih.

Nema kraja povjerenju koje ima Ljubav. Ljubav vjeruje u voljenu osobu i u njenu vrijednost, bez pitanja. Ona nema razloga  sumnjati u integritet voljene osobe.

Pouzdanje ljubavi ne blijedi. Ljubav nije hirovita. Ona daje savršeni mir i uvjerenje da je Bog primarno taj koji pomaže da upoznamo pravog partnera u pravo vrijeme.

Ljubav je neograničeno izdržljiva. Ljubav je sposobna nadživjeti bilo što. Uvijek je sposobna  izdržati sve prepreke te  voljeti i onda kad ljubav nije uzvraćena.

Tamo gdje nedostaju te osobine između muža i žene, muževa je odgovornost da ih osigura (sjetite se: “Volite svoje žene…”). Ovo je moguće samo kroz kršćanski rast ka zrelosti i tijekom određenog vremenskog razdoblja, a pod vodstvom Duha Svetoga, kao što stoji u Efežanima 4.

Isti modeli diktiraju prirodu ženinog odgovora njenom mužu. No, muškarac koji vjeruje da će dobiti odgovarajući odgovor, a bez da on bude taj koji će načiniti prvi korak, u najmanju se ruku samo upušta u divlju imaginaciju.

Konačno, muškarac koji ne vidi potrebu za promjenom ili koji odbija pokoriti se Božjem planu za svoj život i brak, morat će “progutati” istovjetne rezultate: “Što siješ to i žanješ.” Dakle, odgovor njegove žene će u velikoj mjeri biti odgovor na ono što on pošalje u njenom smjeru, u kom slučaju će vjerojatno dobiti ono što zaslužuje. Naravno, mnogi od nas imaju žene koje su same okrenute milosti, tako da često neće funkcionirati na principu “zub za zub” i trebali bi biti zahvalni Bogu za taj nezasluženi blagoslov.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!